UEFA EURO 2020 NATION PRESENTATION: GERMANY

 

NICKNAME: DFB-Elf / DFB Eleven

MANAGER: Joachim Low

Long time German national team manager where he first started in 2004 as assistant manager to Jurgen Klinsmann and after the World Cup in 2006 as his successor. Low led DFB to EURO final in 2008, third place in South Africa two years later and to WC glory in 2014. He wasn't that successful as a player. Low gained four caps for the W. Germany U21 team and played for Freiburg, Stuttgart, Eintracht Frankfurt, Karlsruher...

MOST CAPS: Lothar Matthaus- 150 caps from 1980 to 2000

TOP SCORER: Miroslav Klose- 71 goal from 2001 to 2014

HOST NATION: West Germany was the host nation in 1988.

EUROPEAN CHAMPIONSHIP RECORD: From 1960 to 1988 we had West and East Germany. Germany is the successor of West Germany. Germany has competed in every EURO since 1972 so this will be their 13th EURO finals. 

BEST RESULT: Germany had won three titles: 1972, 1980 and 1996. This is the best EURO record along with Spain. In 1996 Germany was drawn in group with Czech, Italy and Russia. They won first place with 7 points. Wins against Czech and Russia plus a goalless draw in the last match vs Italy. In the first knock-out stage DFB team was better than debutant Croatia with 2-1 win. They faced host England in the semi-finals. After one goal from each side, the match was decided on PKs. Southgate missed in the 6th series and Germany was into the final. Germany played against Czech with whom they already played in a group stage. Match was a bit different but with the same final winner. The Germans were better by a golden goal from Bierhoff after 1-1 in a regular time. 

POVIJEST PANINI SLIČICA (I ALBUMA) POSVEĆENIH EUROPSKIM NOGOMETNIM PRVENSTVIMA

-Panini EURO 2004 sličice

Ove godine nas očekuje, novo 16. po redu, europsko prvenstvo u nogometu. Tom prigodom sam pripremio i novu priču o Panini albumima koja će, kao što možete zaključiti, biti posvećena EURO albumima. U uvodu ćete moći ukratko pročitati i nešto o povijesti UEFA europskih prvenstava.

Za razliku od svjetske smotre (podsjećam, prva je održana 1930.), na prvo europsko natjecanje je trebalo čekati do 1960. Ideju o europskom natjecanju je predstavio Henri Delaunay, član francuskog nogometnog saveza, još 1927. Henri smotru nije dočekao – umro je 5 godina prije održavanja prvog europskog natjecanja, no ipak, trofej koji se dodjeljuje europskom prvaku je nazvan njemu u čast.

Na prvih pet turnira su četiri reprezentacije nastupale na završnom natjecanju, dok je 1980. po prvi puta nastupilo osam reprezentacija. Kasnije je format proširen na 16, pa zatim i na 24 države koje sudjeluju na završnom natjecanju.

Prvi EURO je osvojio nekadašnji Sovjetski Savez, pobjedivši u finalu još jednu državu koja više ne postoji - Jugoslaviju sa 2-1. Prvenstvo su po tri puta osvajale Njemačka i Španjolska. Tijekom povijesti smo vidjeli i dva pomalo neočekivana pobjednika: Danska 1992. i Grčka 2004.

Prvi Paninijev album za EURO je izašao 1980. Talijanska tvrtka je svoj prvi album izbacila 1961. za talijansko nogometno prvenstvo u sezoni 1961./62. i zato nisu napravili album za prvi Euro.

Zašto je onda Panini čekao 20-ak godina da izda prvi albuma, odnosno 10 ako računamo od prvog albuma izdanog povodom SP-a u Meksiku, odgovor je poprilično jednostavan. Nije imalo smisla izdavati album u kojem bi se našle samo četiri reprezentacije.

1980. se mijenja format natjecanja – natječu se osam reprezentacija koje su podijeljene u dvije grupe. Tada i Panini izbacuje svoj prvi album. Sam nisam upoznat s albumima nekih drugih izdavača u periodu od 1960. do 1976. , pa ne mogu napisati nešto više o tome, no ne vjerujem da ih je bilo, upravo zbog toga što nije bilo smisla izdavati album samo za 4 reprezentacije.

EURO 1980

Prvi Panini EURO album se sastoji od ukupno 262 sličice.

Kako album izgleda? U uvodnome dijelu se nalazi karta Europe sa naznačenim državama koje su se natjecale na tom prvenstvu. Tu kartu ukupno tvori devet sličica. Nakon toga slijedi kratka povijest prijašnjih natjecanja koja su predstavljena sa dvije sličice: momčadska slika pobjedničke reprezentacije, te njihov najbolji igrač.

Zatim slijede sličica predsjednika UEFA-e, logo natjecanja, maskota, trofej, te karta Italije, domaćina prvenstva. Prvenstvo je održano u četiri grada, koja su u albumu predstavljena jednom sličicom znamenitosti, te stadionom na kojem su se igrale utakmice.

Nakon toga na red dolaze reprezentacije. Svaka od osam država je predstavljena sa 23 sličice. Grb, dvije timske sličice, trener i naravno - igrači. Dizajn stranica je sličan kao i u većini albuma sa velikih natjecanja. Pored grba se nalazi popis utakmica grupne faze s datumom i mjestom odigravanja, a ispod svakog igrača nalaze se datum i mjesto rođenja, klub, te broj utakmica za reprezentaciju. Na kraju albuma se nalaze jače europske reprezentacije koje se nisu uspjele kvalificirati na europsku smotru. To su Istočna Njemačka, Irska, Francuska, Švicarska, Jugoslavija, Mađarska, Sjeverna Irska, Austrija, Poljska, Portugal, Škotska, SSSR, Švedska i Wales. One su predstavljene grbom federacije, timskom sličicom te po tri najbolja igrača.

Cijena super očuvanog albuma može doseći i 500 € dok i oni manje očuvani mogu koštati od 200 € pa na više. Album je poseban zbog toga što su grbovi jako skupi, čija minimalna cijena iznosi 50 €. Pretražite li ebay, možete naići na grb Italije čija cijena iznosi masnih 220 €, u trenutku pisanja ovog teksta.

Prvi Paninijev album za europska prvenstva nije izašao na području bivše Jugoslavije. Postavlja se pitanje zašto, kada znamo da se Panini u Jugoslaviji pojavio još 70-ih. Konkretan odgovor na to pitanje nemam, možemo samo nagađati. Smatram da razlog leži u tome što EURO u to vrijeme nije imalo tako veliki status kao događaj na svjetskoj karti, kao što je tome bio slučaj kasnijih godina. Tada je nastupalo samo osam reprezentacija, za razliku od kasnijih natjecanja kada imamo proširenje na 16 ili na današnje 24 reprezentacije. Ovo može biti samo nagađanje jer Panini je kroz 70-e na područuju Juge izbacivao i neke manje važne albume od europskih prvenstava.

-na slikama možemo vidjeti kartu Europe s naznačenim državama sudionicama, povijest prethodnih EURO prvenstava i Zapadnu Njemačku kao primjer

EURO 1984

Drugi Paninijev album posvećen europskom prvenstvu. EURO 1984 je održan u Francuskoj čija je reprezentacija u konačnici i osvojila prvenstvo.

Početni dio albuma se sastoji od sličice maskote, te grba prvenstva, šest sličica koje predstavljaju timske slike prethodnih osvajača.

Svaki od gradova domaćina ima svoju sličicu, te stadion koji se u tom gradu nalazi. Nakon toga imamo i države koje sudjeluju u smotri, prva je, naravno, domaćin -  Francuska. Svaka od tih država sadrži grb saveza, četiri sličice koje tvore jednu veliku timsku sliku, trener i naravno, većina – igrači, što rezultira sa 25 sličica po reprezentaciji. Timska slika, koju tvore ukupno četiri sličice, uvijek predstavlja problem za kolekcionare jer je jako teško naći one prave sličice da se postigne da se sve četiri sličice savršeno poklapaju.

Kao i u prošlom albumu, tako i u ovome imamo i države koje nisu izborile plasman na završnom natjecanju, a to su: Čehoslovačka, Engleska, Italija, Nizozemska, Austrija, Poljska, Škotska, SSSR i Švedska. Te države imaju tri sličice po državi – grb i dvije timske sličice. Ovo je za nas važan album jer je to prvi Panini EURO album koji je izašao na području bivše države Jugoslavije, a u to ime možemo i spomenuti i legendarnu utakmicu u Splitu, kojom je Jugoslavija izborila nastup u Francuskoj.

Radanović, čija je sličica u albumu, je zabio gol za pobjedu u zadnjim minutama u povike legendarnog Mladena Delića: „Ljudi moji, je li to moguće?“. U albumu možemo vidjeti i legendarne brkove Bake Sliškovića, te ostale poznate igrače s ovih prostora. Za razliku od međunarodnog izdanja koji je imao srebrne grbove, kod Dečjih Novina imamo obične, bijele grbove. Ukupno je potrebno 258 sličica da se album popuni.

-gradovi/stadioni, Rumunjska-Španjolska te za kraj albuma reprezentacije koje se nisu kvalificirale

EURO 1988

Kao i album iz 1984, tako i ovaj započinje sličicama maskote te logotipom natjecanja.

Nakon toga imamo sličice posvećene prošlim osvajačima, što je bila česta tema u Panini EURO albumima. Na samom natjecanju ne sudjeluje mnogo država, pa je sličicama osvajača Panini upotpunjavao albume. Nakon toga slijede dvije sličice koje sačinjavaju kartu Zapadne Njemačke s popisima gradova domaćina, koji su prezentirani na isti način kao i u prva dva albuma: sličica s pogledom na grad, te stadion.

Rubrika koja slijedi je maskota Berni. Ukupno osam pojedinačnih sličica pokazuje Bernija u različitim nogometnim pozama. Na red dolaze reprezentacije, koje su glavni dio albuma. 27 sličica se nalazi u rubrici svake reprezentacije, i te sličice predstavljaju svaku od kvalificiranih država.

Četiri od njih tvore timsku sliku, zatim imamo maskotu u dresu svake države, te grb. Ostatak su trener i igrači. Na kraju albuma imamo stranice vrlo zanimljive tematike - umjesto nekvalificiranih država, ovog puta imamo suce, njih ukupno sedam, koji su dijelili pravdu na prvenstvu. Ovo je prvi, ali i posljednji put da vidimo sličice sudaca u nekom od Panini albuma, bilo da se radi o EURO ili SP albumima.

Kolekcija iz 1988. broji 267 sličica. Album iz 1988. ima jednu veliku grešku. Na jednoj sličici je pogrešno napisano ime igrača, to jest, uz ime je stavljena kriva slika. Radi se o igraču iz pobjedničke ekipe – u pitanju je Sjaak Troost. Na toj sličici se umjesto Troostovog lica, nalazi njemu vrlo sličan Michel van de Korput. Povodom toga Panini je za nizozemsko tržište izdao novu sličicu sa pravom slikom Sjaaka. Ta update ili bolje rečeno sličica kojom su ispravili grešku je vrlo rijetka jer je izdana samo u Nizozemskoj i cijena joj je oko 100 eura.

Prema mojim saznanjima ovo je i prva tzv. update odnosno dodatna sličica. 90% kolekcionara ni ne zna da ona postoji, dok je s druge strane vrlo malo kolekcionara i posjeduje. Otprilike 0,1%. Eto i Paniniju se zna potkrasti greška. Ni prva ni jedina ovakve vrste – bit će ih još.

-primjer "Gordi Albiona" te suci 

-lijevo originalna sličica iz albuma gdje se umjesto Troosta nalazi Korput te desno nova sličica s pravom slikom Troosta izdana samo za nizozemsko tržište

EURO 1992

Ništa se nije promijenilo u dizajnu u odnosu na prethodne albume. Panini album EURO 1992. započinje logo sličicom prvenstva.

Zatim imamo dvije sličice maskote, te kartu Švedske, u kojoj je i održano prvenstvo, s naznačenim gradovima domaćinima. Prvenstvo je odigrano u ukupno četiri grada, a svaki od njih je već klasično predstavljen sa dvije sličice: pogled na grad, te stadion.

Na red dolaze reprezentacije sudionice koje ponovo sačinjavaju jezgru albuma. Reprezentacije počinju sa Švedskom, zemljom u kojoj se prvenstvo odigrava. Predstavljanje svake od država započinje dvijema sličicama koje tvore jednu timsku sliku. Zatim imamo maskotu u bojama svake države, te grb federacije. Ostatak čine trener, te 20 igrača. Ukupno 25 sličica. Ovaj album se podosta razlikuje od ostalih Panini EURO albuma, zbog nekih povijesnih razloga.

U to vrijeme u Europi je došlo do pada komunizma i rata na područuju nekih država. Iako su se Jugoslavija i Sovjetski Savez kvalificirali na prvenstvo, postojala je mogućnost njihovog izbacivanja upravo zbog raspada i rata. Zato je Panini zajedno sa državama koje su izborile nastup printao i dvije „dodatne države“. To su Danska i Italija, reprezentacije koje su u kvalifikacijskim grupama završile iza spomenutih. Obje te države imaju 20 sličica umjesto 25 koliko imaju ostale. Jugoslavija je u konačnici i izbačena, dok je Sovjetski Savez nastupao kao CIS (Zajednica nezavisnih država). To ubacivanje dodatnih država u album, Paniniju se itekako isplatilo iz razloga što je Danska vrlo iznenađujuće došla do naslova. Kao da su „znali“. Album ne bi imao istu vrijednost bez prvaka Danske. Za Italiju možemo reći da je ona u albumu morala biti jer je Panini, kao što znamo, iz Italije. Jugoslavija (bez Slovenije i Hrvatske) je sa prvenstva izbačena krajem petog mjeseca, a album je izašao prije.

Za kraj albuma imamo još osam sličica maskote Bernija. U albumu se ukupno nalazi 261 sličica. Ovo je posljednji Panini EURO album u kojem imamo sličice trenera/menadžera.  

U albumu imamo istu grešku kao i 1988. Ovaj je puta u pitanju reprezentacija Jugoslavije. Na sličici na kojoj piše Slaviša Jokanović je korištena slika Gordana Petrića. Ovog puta Panini nije izdao novu sličicu.

-neočekivani prvak Danska

-Jokanović odnosno Petrić

EURO 1996

Sljedeće europsko prvenstvo je održano u zemlji gdje je nogomet nastao – u Engleskoj. Ovo je prvo europsko prvenstvo na kojem je sudjelovalo 16 država. Album iz 1996. je vrlo drag svim Hrvatima kolekcionarima Vatrenih iz razloga što je riječ o prvom prvenstvu na kojemu je nastupila samostalna Hrvatska.

Album započinje sličicama koje prikazuju povijest prethodnih natjecanja, za svakog prethodnog prvaka imamo timsku sličicu i najboljeg igrača te momčadi.

Nakon toga slijede gradovi domaćina i njihovi stadione, što znači jedna sličica za svaki grad i stadion na kojem se igralo. Na red dolaze države sudionice koje započinju sa domaćinom Engleskom. Ukupno 20 sličica za svaku od njih - 18 igrača, grb federacije i timska sličica.

Album, koji ukupno ima 354 sličice, nema nikakvih posebnosti u odnosu na prethodne albume.

-prvo veliko natjecanje za Vatrene

EURO 2000

Prvenstvo održano 2000. godine je posebno jer je prvo koje se odigralo u dvije države. Nizozemska i Belgija su zajedno ugostile sudionike tog Eura. Album, s 358 sličica, započinje službenim logom i maskotom.

Po prvi puta nemamo gradove/stadione domaćine, već se odmah prelazi na stvar – na države sudionice koje započinju braniteljem naslova Njemačkom, a ne domaćinom. Ukupno 23 sličice čine jednu reprezentaciju. Tu su još i grb i dvije momčadske (dvije sličice predstavljaju jedan tim), dok su ostatak igrači.

Tih godina Paniniju su problem predstavljali Englezi i Španjolci. Umjesto grbova federacija Panini je koristio službene zastave tih država, dok su timske sličice izradili na način da su na sličicu stavili izrezane glave jedanaestorice igrača. Englezi su predstavljeni u običnim bijelim majicama kao i u mnogim SP i EURO albumima poslije, dok su španjolski igrači u dresovima klubova za koje su nastupali u to vrijeme. U albumu imamo i dvije EX-YU države Jugoslaviju (SiCG) i Sloveniju. 

Hrvatske ovaj puta nema u albumu jer kroz kvalifikacije nije izborila plasman, odigravši u odlučujućem susretu 2-2 upravo protiv Jugoslavije, unatoč osvajanju bronce 1998. godine.

-sličice španjolskih nogometaša koji su prikazani u dresovima klubova za koje su tada igrali

EURO 2004

Prvenstvo održano u Portugalu 2004. godine će ostati zapamćeno po neviđenom podvigu Grčke nogometne reprezentacije. Grčka je, kao autsajder, stigla do naslova prvaka, pobjedivši na tom putu nogometne sile poput domaćina Portugala i to čak dva puta (jednom u grupi, a drugi puta i u najvažnijoj utakmici – u finalu), zatim Francusku i tada iznimno jaku reprezentaciju Češke.

Za ovo prvenstvo, naravno, kao i za prethodnih 6 imamo službeni Paninijev album. Album se ukupno sastoji od 334 sličice, a započinje službenim grbom, maskotom i trofejom. Nemamo sličice stadiona kao u nekim prethodnim izdanjima, već su oni isprintani zajedno s albumom.

Prva od država u albumu je domaćin Portugal, koja je predstavljena sa ukupno 23 sličice: grb, dvije timske (koje se spajaju i predstavljaju jednu momčad) dok ostatak čine igrači. Svaka od država u albumu ima grb i dvije timske sličice, ali nemaju sve jednak broj igrača. Tako neke od reprezentacije imaju ukupno 23 sličice, neke 21, 20 ili 19 poput Latvije.

Tu dolazimo do Danske reprezentacije. Ona ukupno broji 10 sličica: grb i 9 igrača. Zašto? U pitanju je isti problem kao i s Englezima. Problem Paninija i Danskog nogometnog saveza. Za razliku od Engleza, tu talijanska kompanija nije uopće imala prava na slike nekih od danskih nogometaša poput Helvega, Gravesena, Tomassona... Glave devetorice igrača Panini je fotošopirao na plavu trenirku. Pored tih sličica u albumu se nalaze i mali kvadratići na kojima pišu imena ostalih igrača iz danske reprezentacije.

Na internetu možete naići i na te male sličice, ali one nemaju veze sa službenim Paninijem. Na zlatnoj sličici grba nemamo emblem federacije, već Dansku. Ponovo, Englezi prave isti problem kao i u prethodnom albumu. Zato imamo zastavu države umjesto grba nogometnog saveza, izrezane glave igrača na timskoj sličici, te sličice igrača koji nisu u službenim dresovima već u običnim bijelim majicama.

-"krnja" Danska iz albuma EURO 2004

EURO 2008

2008. godine započinje dominacija Španjolske nogometne reprezentacije, koja će ući u povijest svjetskog nogometa s osvojenih triju velikih natjecanja zaredom. Ponovo imamo dvojno domaćinstvo, odnosno, dvije zemlje domaćice, kao što je to bio slučaj i 2000. godine. Ovaj su put to Austrija i Švicarska.

Službeni Paninijev album iz 2008. godine ima ukupno 535 sličica. Album započinje uvodim sličicama , pa tako na prvoj stranici imamo Panini markicu, UEFA Fair Play sličicu, trofej, logo prvenstva i maskotu.

Sljedeći na redu su gradovi domaćini i njihovi glavni simboli koji su crtani rukom. Osim toga, na sljedeće četiri stranice imamo stadione i panoramu grada, što čini po dvije sličice koje tvore svaki grad, odnosno stadion, koji se pojavljuju prvi puta nakon 1996.

Nakon uvoda, gradova i stadiona slijede kvalificirane reprezentacije. Za razliku od 2004 ovog puta svaka država ima jednaki broj sličica. Reprezentacija koja je prva u albumu je jedna od domaćina, Švicarska. Osim grba federacije i timske slike, koju ukupno tvore četiri sličice, imamo i maskotu u dresu svake države, te onaj glavni dio – igrače, što je ukupno 26 sličica. Svaka od reprezentacija ima po 20 sličica igrača dok Nizozemska ima 18. Oni umjesto dva igrača imaju sliku navijača koju tvore dvije sličice čime opet dolazimo do ukupnog broja od 26 sličica. Ne znam iz kojeg razloga. Nakon svih reprezentacija na red dolazi sekcija In Action gdje imamo sličice određenih igrača u pokretu. Sekcija koja je uvijek bila na početku ovoga je puta stavljena na kraj albuma. Riječ je o povijesti europskih prvenstava gdje imamo timsku sliku za svakog od prvaka. Svaka od tih sličica je srebrna.

Ovaj album je poseban po tome što je prvi za koji imamo official update set (dodatne sličice koje zamjenjuju igrače u albumu koji se iz raznih razloga nisu našli na konačnom popisu svojih izbornika). Međutim, taj set nije uključivao sve države već samo: Italiju, Francusku, Švicarsku, Poljsku, Portugal, Španjolsku i Tursku. Ukupno 32 igrača. Paniniju se u albumu potkrala ista greška kao i 1988. i 1992. Kod Poljskog igrača Pawela Golanskog je korištena slika njegovog suigrača Arkadiusza Glowackog stoga je talijanska kompanija printala novu sličicu s njegovom pravom slikom.

-Grčka/Švedska

-lijevo pravi (ažurirani) Golanski te Glowacki desno

EURO 2012

2012. godine Španjolska je bila prva zemlja koja je obranila titulu europskog prvaka!

Tu je i Paninijev album. Na početku albuma imamo posebnu Panini sličicu, službeni logo u dva dijela, maskotu, slogan te sličicu na kojoj piše UEFA Respect. Prvenstvo 2012. je održano u Poljskoj i Ukrajini.

Prve sličice u albumu su gradovi domaćini. Za svaki grad imamo po jednu sličicu s pogledom na grad, dok su stadioni u dva dijela.

Sljedeća tema se pojavljuje po prvi puta u Panini EURO albumima – na svakoj sličici imamo maskote u dresovima zemalja domaćina koje drže službeni slogan „Zajedno stvaramo povijest“ na jeziku svake od kvalificiranih zemalja, dok se u sredini nalazi zastava svake od tih država. Prije nego što dođemo na reprezentacije imamo još tri sličice: loptu, te trofej u dva dijela.

Prva od reprezentacija je domaćin Poljska. Ukupno za svaku državu imamo 29 sličica. Timska slika se, kao i u prethodnom albumu, sastoji od četiri sličice. Osim toga imamo maskotu i grb federacije. Ostalo su igrači s time da su trojica od njih, osim u regularnoj sličici, prikazana i u in action formatu ilitiga u pokretu. Kao i 2008, i u ovome albumu je povijesna sekcija prikazana na kraju. Svako od prethodnih prvenstava je prikazano sa dvije sličice, osim zadnjega koje je sa tri. Ovog puta nemamo, kao u nekim prethodnim izdanjima, timsku sliku prvaka i najboljeg igrača te momčadi već uz timsku sliku imamo još jednu sličicu gdje možemo vidjeti slavlje igrača uz trofej. Kako biste sakupili službeni Panini album iz 2012. potrebno vam je 539 sličica. Ovaj album ima i dva malo drugačija izdanja: njemačko gdje je okvir sličica ljubičaste boje za razliku od internacionalne verzije gdje je bijele boje te tzv. platinasto izdanje gdje je okvir žute boje. Ovo je prvi EURO album koji ima tzv. hard cover izdanje (tvrde korice). I ove godine smo imali tzv update set - Panini je ažurirao pogrešne igrače za Francusku i Italiju (update setovi za te dvije države).

Posljednjih godina neizostavna sekcija u Panini albumima, bilo EURO ili SP, su Coca-Cola sličice. One se mogu naći na etiketama boca spomenutog pića i lijepe se na dodatnim stranicama u albumu. To nas dovodi do mnogo različitih albuma jer ako npr. Njemačka ima Coca-Cola sličice ima i dodatne stranice u albumu. Album je na taj način, jednim dijelom, drugačiji od klasičnog internacionalnog izdanja. Ako na popis država koje sadrže tu vrstu sličica pridodamo i Španjolsku, Portugal, Mađarsku... uz napomenu da svaka država ima drugačije Coca-Cola sličice. Sve to rezultira sa mnogo različitih albuma. One zagrižene kolekcionare, koji žele sakupiti sve što se tiče jedne kolekcije, to dovodi do ludila.

-Španjolska je jedina država u povijesti koja je uspjela obraniti naslov prvaka

EURO 2016

Prvenstvo iz 2016. je prvo europsko prvenstvo sa 24 države na završnom natjecanju. Tako možemo spomenuti i nekoliko manjih država koje su debitirale na europskoj smotri, a samim time i u Panini albumima, a to su abecedno Albanija, Island i Wales.

Album, već standardno, započinje uvodnim sličicama: logo, maskota, trofej, lopta i još neke uvodne sličice. Gradove i stadione nemamo, već su printani zajedno s albumom. Ovog puta imamo i nešto drugačiji raspored sličica u albumu.

Prvo što upada u oko, su grbovi i timske sličice. Grbovi i timske slike svih četiriju država koje se nalaze po pojedinim grupama imaju svoje zasebne dvije stranice. U prijašnjim izdanjima su te sličice uvijek bile povezane sa sličicama igrača (svaka je reprezentacija imala svoj grb na stranici gdje su se nalazili igrači koju tu zemlju predstavljaju).

Također i timske sličice su nešto drugačije. Na njima su ovog puta prikazana slavlja igrača nakon postignutog pogotka. Nakon predstavljanja grupe na red dolaze sličice igrača. One započinju reprezentacijom Francuske tj. domaćinom natjecanja. Profilne sličice igrača su prikazane na dvije stranice. I ove godine imamo sličice igrača u pokretu.

2012. ih je bilo samo tri, a sada imamo cijelu prvu postavu.  Ukupno pet sličica sa po dva igrača na svakoj. 11. odnosno najbolji igrač momčadi, prema Paniniju, je prikazan na zasebnoj sličici. Igrači „u pokretu“ jedne države se lijepe u gornji dio duplerice, dok se u donjem dijelu lijepe igrači reprezentacije koja slijedi nakon prve države, a tek onda na red dolaze igrači u profilnom izdanju te druge države.

680 sličica je potrebno za popuniti album – što je, u odnosu na prve Euro Panini albume jako puno. Na posljednjim stranicama se nalaze slike koje prikazuju povijest prošlih EURO natjecanja. Dakle slike, posebnih sličica nema. Da ima, vjerojatno bismo došli do brojke preko 700 sličica.

Kada govorimo o Panini albumu iz 2016. moramo spomenuti nekoliko bitnih stvari. Talijanska tvrtka je prilikom printanja albuma napravila jednu grešku. Naime, na stranicama momčadi Hrvatske možemo vidjeti grb Herceg-Bosne, a ne Republike Hrvatske. Talijani su, naravno, isprintali novi album s pravim hrvatskim grbom koji ste mogli naručiti od slovenskog Distriesta, inače glavnog distributera Panini sličica za Sloveniju. Kao što možete zaključiti album s pravim grbom je vrlo rijedak.

I 2016. godine imamo posebno izdanje za Švicarsku tzv. zlatno izdanje. Švicarsko izdanje ima i album sa tvrdim koricama (hard cover), a uz njih još nekoliko država ima takve albume.

Ovo je i prvi album europskog prvenstva koji ima dodatne sličice (update set) koji uključuje sve reprezentacije. Tako su svi igrači koji su se našli u albumu, a nisu bili na konačnom popisu svojih izbornika, zamijenjeni novim igračima. Updateovi iz 2008. i 2012. nisu uključivali sve reprezentacije.

Ovo je i prvi album nakon 1996. gdje Panini nije imao problema s Englezima. Ovog puta imamo pravi grb saveza, te igrače u dresovima gdje se vidi grb Gordog Albiona.

-Francuska/Rumunjska

-greška s grbom Hrvatske u albumu iz 2016.

EURO 2020 PREVIEW KOLEKCIJA

Zbog problema sa koronom je odgođen EURO koji se trebao igrati u ljeto 2020. Paninijeva kolekcija posvećena tom albumu je napravljena u vrijeme kada se još nije ni znalo hoće li se prvenstvo uopće održati.

Tako je talijanska kompanija zbog, vjerojatno, već printanih sličica izdala kolekciju pod nazivom Preview. Da je sve bilo u redu album bi najvjerojatnije izašao nešto kasnije zbog dodatnih kvalifikacija koje su trebale dati posljednjih nekoliko sudionika EURO-a 2020. Već nekoliko godina Panini ima praksu izdavanja dviju internacionalnih verzija, pa tako i ovoga puta imamo isti slučaj. Dakle postoji plava verzija s 568 sličica, te narančasta koja ima 528. Razlika je u timskoj sličici te u onoj gdje možemo vidjeti slavlje igrača. U plavoj verziji po dvije sličice tvore timsku fotografiju odnosno slavlje dok u narančastoj imamo po jednu. Ovog puta imamo i drugačiju numeraciju. Umjesto klasičnog niza od 1 do XXX, svaka ekipa ima oznaku države i broj sličice. Primjerice za Hrvatsku tako imamo niz od CRO1 do CRO26. Istu numeraciju imaju i ostale države. Uvodni dio koji se sastoji od trofeja i maskote ima skraćenicu EUR. Broj sličica u jednom paketiću je i dalje isti (5) dok je u jednoj kutiji odnosno boxu 60 paketića u odnosu na dosadašnjih 50. U nekim europskim državama imamo i boxove sa 120 paketića.

Ova kolekcija je izdana u namjeri da se što više smanje troškovi uloženih sredstava prije nego se ušlo u razdoblje s COVID-19. Ovo nije album koji predstavlja službeno natjecanje već će takav biti izdan netom prije službenog odigravanja europskog prvenstva. S obzirom da je ovo Preview kolekcija kvaliteta i nije najbolja. S dvije verzije albuma Panini će sigurno privući one kolekcionare koji pokušavaju sakupiti obje od njih.

Završilo je naše putovanje kroz povijest Panini albuma europskih prvenstava. Nakon priče o povijest SP albuma obrađeni su i EURO albumi. Točno je 10 godina razlike između prvih albuma talijanske kompanije za svjetsko odnosno europsko prvenstvo. Iako nema službene potvrde, EURO albumi, vjerojatno, spadaju u druge najsakupljanije. Sakupljaniji su jedino albumi najveće nogometne smotre. Albumi su dostupni po cijeloj Europi, a može ih se, dakako, naći i na drugim kontinentima. Ne samo zato što je to drugo najcjenjenije nogometno natjecanje već zato što se u Europi nalazi većina najjačih reprezentacija svijeta. Iz tog razloga se u albumima nađe mnogo legendarnih igrača što je sakupljačima kud i kamo zanimljivije.

Lektura: Marko Zrinjan

UEFA EURO 2020 NATION PRESENTATION: FRANCE

 

NICKNAME: Les Blues / The Blues

MANAGER: Didier Deschamps

Great former France midfielder. As a national team captain, he led France to EURO title in 2000. He was also a team captain at World Cup 1998. Winner of several other great trophies in his playing career. In 2001 he started his coaching career with Monaco. Since 2012 he is manager of France where he won WC title in 2018 and was EURO runner-up, on home soil, two years before.

MOST CAPS: Lilian Thuram- 142 caps from 1994 to 2008

TOP SCORER: Thierry Henry- 51 goal from 1997 to 2010

HOST NATION: Yes, three times: 1960, 1984 and 2016.

EUROPEAN CHAMPIONSHIP RECORD: 10th EURO for France.

BEST RESULT: They won two titles, first in 1984 and other in 2000. In the latter tournament France took second place in a group with co-host nation Netherlands, Czech Republic and Denmark. They won the first two and lost to Netherlands. In the knock-out stage France first faced Spain and won 2-1. Semi-final and final matches were decided with golden goals. First Zidan scored in the semi-final and Trezeguet in the final against Italy. Both those matches finished 1-1 in regular time. We have to mention Wiltord who scored an equaliser goal in the last minute of the final match.

MILJENKO KOVAČIĆ: DA ME POŠALJEŠ U PAKAO, ZNAO BIH SE NOSITI I S TIME

Brojne se nogometne karijere vežu uz osvojene trofeje, reprezentativne nastupe ili skupe transfere. Međutim postoje i osobitosti po kojima se neki, doduše vrlo rijetki igrači, razlikuju od ostalih

Među njih definitivno spada i trenutačno igrač koprivničkog Slaven Belupa, 29-godišnji Miljenko Kovačić, čija je životna odluka bila da u dobi između 25. i 27. godine, možda i najvažnijoj za potvrđivanje svakog nogometnog znanja, prekine karijeru zbog drugih duhovnih zadovoljstava. 

Naravno, u sportski život krenuo je kao velika većina ostalih nogometaša, dvojeći između dviju ljubavi, tenisa i nogometa:

    -Započeo sam karijeru u zagrebačkom Dinamu još 1983. godine i prošao sve uzraste Dinamove škole, od pionira do seniora. Naravno, kao i brojna djeca u toj mladenačkoj dobi bavio sam se i drugim sportom. U mom slučaju to je bio tenis, u kojem sam imao vrlo dobre rezultate. Jedno sam vrijeme bio i br. 1 na rang-listi igrača do 12 godina u Hrvatskoj, 4. u bivšoj Jugoslaviji. Tenis sam počeo trenirati sa šest godina, a nogomet tek s deset. Dvije godine paralelno sam se bavio s oba sporta, što je uz školu bilo ipak malo previše. Posebice što sam u Maksimir svaki dan putovao iz Vrbovca. Postalo mi je prenaporno i morao sam se odlučiti. Budući da sam za nogomet zbilja bio talent, a u toj dobi osim talenta ne možeš mnogo više ni pokazati, odlučio sam se za nogomet. Brzina još nije bila toliko izražena koliko neke druge kvalitete i bio sam standardan Dinamov igrač u svojoj kategoriji. Tog trenutka u meni je bila veća želja za nogometom nego za tenisom, mada mi mnogi kažu da sam možda i pogriješio- opisao je početak nogometne karijere Miljenko Kovačić.

Nakon dječačkih koraka, krajem 80-ih i početkom 90-ih uslijedila je borba za mjesto u Dinamovoj seniorskoj momčadi u kojoj su tada igrali Davor Šuker, Zvonimir Boban, Mladen Mladenović, Dražen Ladić, Kujtim Shala, Gregor Židan...

    -Sa 17-18 godina potpisao sam prvi stipendijski, odnosno profesionalni ugovor i ušao u seniorsku momčad koju je tada vodio Vlatko Marković. Redovito sam bio alternativa Shali, kojeg sam najčešće mijenjao u drugom poluvremenu. Kada je krenula Hrvatska liga, tadašnje vodstvo kluba dovelo je Gorana Vlaovića i Zorana Sliškovića, a ja sam otišao na posudbu u Segestu gdje sam prvih šest mjeseci igrao, a drugih šest pauzirao zbog ozljede. Od 1992. do 1996. nisam uspio izboriti standardno mjesto u ekipi. Uvijek sam ulazio po poluvrijeme, rijetko kada sam odigrao utakmicu u komadu.

U to vrijeme mnogi su govorili o vašem velikom talentu, ali pravu priliku niste dobili.

    -Teško se u to vrijeme bilo dokazati jer ako te netko ne istrpi pet-šest utakmica u kontinuitetu, teško je dokazati vrijednost. Ulazio sam samo kada se netko ozlijedio i mislim da pravu priliku, nakon koje bi mi netko mogao reći jesam li je iskoristio ili ne, nisam dobio. S druge strane, da sam bio nekakva ekstra klasa, možda bih i u tom kratkom vremenu prisilio nekoga da me stavi unutra. Međutim, isto tako je znano da sa 18-19 godina netko može biti toliko psihički jak da se nametne i uzvodno plivati. Nisam bio razočaran jer sam kasnije otišao u Italiju.

Odlazak u talijansku Bresciu bio je pravi potez....

    -Uz pomoć Predraga Račkog otišao sam u potragu za sredinom u kojoj ću moći krenuti ispočetka i pokazati što mogu. Nakon dva dana probe, odlučili su me uzeti. U vrijeme kada sam dolazio Brescia je bila sedmoplasirana momčad Serie B, a do kraja sezone, u kojoj sam odigrao odličnih 16-17 utakmica i, istina, zabio samo dva gola, Brescia je osvojila prvo mjesto odnosno plasman u Serie A. Međutim, zbog nestandardnosti u Dinamu i prevelikog napora u talijanskoj ligi, dobio sam upalu trbušnih ligamenata. Umjesto stanke, često sam nastupao pod blokadama. Zbog toga sam bio prisiljen propustiti cijelu sljedeću sezonu Serie A. Brescia je ponovno preselila u Drugu ligu, a ja sam četvrtog dana priprema za novu sezonu zaradio distorziju gležnja i mjesec dana nisam mogao stati na nogu. Za to vrijeme drugi su ugrabili priliku.

Tada ste odlučili prekinuti karijeru?

    -Ta je ozljeda bila samo kap koja je prelila čašu i navela da se vratim kući.

Mnogi sigurno misle kako ste sa zarađenim novcem tu odluku donijeli mnogo lakše.

    -Vjerujem da svi tako misle, ali to uopće nije bilo bitno. Moj životni moto tada je bio: Jednostavno življenje, a visoko razmišljanje. Stjecanje znanja i život prema duhovnim principima i kriterijima, dovode te u situaciju da imaš male materijalne prohtjeve. Život koji sam tada živio i onaj koji živim sada vrlo je jeftin. 

O kakvim je životnim spoznajama riječ?

    -Još kao dječak počeo sam se zanimati za duhovnost i religiju. Od najranije dobi učio sam neljudske odnose, zlobu, nepoštenje... Želio sam otkriti zbog čega ljudi moraju živjeti u takvoj neslozi, nesretni i puni tjeskobe. Počeo sam o tome razmišljati, čitati Bibliju i druge svete spise tražeći odgovore na sva ta pitanja. Shvatio sam da način i stil života, smjer u kojem civilizacija ide vrlo teško mogu donijeti sreću i zadovoljstvo, došao sam do zaključka da su temelj našeg društva kontra duhovnim principima i religioznim zakonitostima. Spoznavši sve to, a usput sam bio od svega toliko izranjavan, izlaz sam vidio u životu u skladu s duhovnim zakonitostima koje sam prihvatio kao jedini pravi put za sreću i odlučio sam se za prekid karijere. Nisam zažalio, ponajprije jer sam postao sretan, pokrpao sam sve rane. Trebale su mi te dvije godine da se izgradim kao osoba i dovedem se u red. 

Odnosi li se vaša duhovnost na određenu vjeru?

    -Poanta svega je da je Bog samo jedan. Razni pravci samo su putovi dolaska do iste stvari. Za sebe ne mogu reći da sam čovjek ijedne vjere. Vjerujem u Boga, ne promičem određenu vjeru već pronalazim duhovnost u duhu, koja se razlikuje zavisno od tradicije. Nije problem u kojoj tradiciji čovjek obitava, već da je živi iz dana u dan. Ako si kršćanin, slijedi kršćanska načela u potpunosti, a ne samo one dijelove koji ti trenutačno odgovaraju. I na taj način je Bog zadovoljan čovjekom, bez obzira na to kojoj tradiciji pripada. 

Ipak, u proljeće 2001. uslijedio je povratak nogometu.

    -U te dvije godine shvatio sam da ljudi nisu tako loši kakvima sam ih doživljavao. Naučio sam u njima gledati ono dobro i kvalitetno. I truditi se da ih svojim djelatnostima potičem da razvijaju vlastite dobre, svete i kvalitetne odlike. Shvatio sam da se istinski izgrađujemo ako surađujemo s mnogo više međusobne tolerancije, ljubavi i zajedništva. I u meni se ponovno javila želja za nogometom. Vratila se moja stara narav. Počeo sam u svom PIK Vrbovcu, da vidim kako će sve štimati. U šest mjeseci postigao sam deset pogodaka i shvatio da se mogu vratiti. Čak sam vidio da igram za klasu bolje nego prije prekida i eto me sada u Slaven Belupu. Kada čovjek živi čišći i religiozniji život, tada mnogo jasnije doživljava stvarnost i kvalitetnije može sudjelovati u društvu, a samim time i bolje raditi posao kojim se bavi. To je razlog zbog kojeg sam imao uspjeha u nastavku karijere. Nadam se da ću kroz mjesece koji dolaze, a zna se da za pravi povratak treba isto vremena koliko je trajao prekid, igrati još bolje.   

Nakon dobrih igara, posebice u Intertoto kupu, našli ste se na širem reprezentativnom popisu.

    -Drago mi je što me se izbornik sjetio, ali mislim da bi ozbiljan pritisak na poziv izbornika trebale biti moje kontinuirano dobre igre i pogodci.

Ambicija, dakle, imate. Postoji li mogućnost da opet krenete u inozemstvo?

    -Ne razmišljam gdje ću završiti karijeru, prihvaćam sve mogućnosti. Važno mi je samo da svoje znanje provedem u djelo. Odlazak u svijet nije mi opterećenje s obzirom na duhovna znanja koja imam. Da me pošalješ i u pakao, znao bih se nositi s time. 

Tko vam je najveća podrška na životnom putu?

    -Dragi Bog, on me sve naučio. On je moj trener i vodič. A naravno i supruga Goga, koja je sa mnom proživjela duhovni razvoj i olakšala mi sve prelazne faze- završio je Miljenko Kovačić, kojeg u životu vesele i sinovi, 4-godišnji Govinda i 1-godišnji Satya. 

Razgovarao: Silvijo Škrlec (Nogomet, 2002. godine)

OSOBNI KARTON:

Poslije dvije dobre sezone u Slaven Belupu, Kovačić odlazi u Izrael, točnije Hapoel Petah Tikvu. Karijeru je, opet, prekinuo 2005. godine no ovoga puta zbog obiteljski razloga. Hrvatski sin vjetra, kako mu je bio nadimak, je poginuo u prometnoj nesreći, iste godine, vozeći motocikl.

-Dinamo Zagreb ranih 90-ih

-Segesta (posudba)

-Šibenik (posudba)

-Croatia Zagreb 1995/96

-Croatia Zagreb 1996/97

-Brescia 1996/97

-Brescia 1997/98

-Slaven Belupo 2001/02

-Slaven Belupo 2002/03

-Hapoel Petah Tikva 2003/04