NK MARSONIA- POVIJEST KLUBA OD 1909. GODINE

POVIJEST NK „MARSONIA“ 

Nogomet se u gradu na lijevoj obali rijeke Save počeo igrati 1909. godine kada je 24. kolovoza osnovan prvi đački sportski klub Slavonija. Nakon Prvog Svjetskog rata 27. ožujka 1919. godine Slavonija mijenja ime u Marsonia koja je do Drugog Svjetskog rata 4 puta bila prvak Nogometne provincije zagrebačkih župa te su 2 puta bili u finalima.

Nakon toga klub mijenja imena te 1960. godine spajanjem Radničkog i Broda nastaje BSK koji je bio sve do 1991. godine. U tom periodu klub iz Slavonskog Broda nekoliko sezona bio je članom tadašnje Druge savezne lige - zapad bivše države što se smatra najvećim uspjehom tog vremena. Također je BSK 7 puta igrao kvalifikacije za Drugu saveznu ligu - zapad od kojih je 3 puta bio uspješan, dok 4 puta nije bio te sreće.

U vrijeme stvaranja Hrvatske države 28. lipnja 1991 nestaje ime BSK te se vraća staro povijesno ime Marsonia koja 1994. godine po prvi puta ulazi u Prvu ligu. Odmah u toj premijernoj sezoni Brođani su osvojili 5. mjesto što se do dan danas uzima kao najveći uspjeh u novijoj povijesti kluba. Marsonia je ukupno igrala 6 prvoligaških sezona te je 3 puta ulazila u najviši rang hrvatskog nogometa. Posljednji put stanovnici Slavonskog Broda utakmice Prve HNL gledali su prije 16 godina (sezona 2003/2004), dok se 8 godina (2011/2012) čeka na povratak u drugoligaško društvo.

Od uspješnih igrača kroz povijest prvi reprezentativac iz grada na lijevoj obali rijeke Save bio je Nikola Perglić čiji su put u godinama kasnije slijedili: Mile Čop, Filip Blašković, Srećko Huljić, Ivica Miljković, Mirko Škrinjar, Marijan Zovko, Darko Basara, Irfan Islami, Josip Weber, Vjekoslav Škrinjar, Edin Mujčin, Veldin Karić, Boris Živković, Ivica Olić, Mario Mandžukić i Danijel Cesarec.

Osim igrača puno je dobrih i poznatih trenera radilo u slavonskobrodskom klubu kao što su: Stevan Sokić, Rudolf Cvek, Josip Kuže, Stipe Kedžo, Krasnodar Rora, Dragutin Krizmanić, Ilija Lončarević, Ivo Šušak, Stjepan Deverić, Zlatko Kranjčar, Miroslav Buljan, Luka Bonačić, Branko Karačić, Vjeran Simunić, Robert Špehar i drugi.

Autor: Josip Šebalj

BSK Slavonski Brod 1969

NK MARSONIA 1996/97 (NOGOMET '97)

NK MARSONIA 2000/01 (NOGOMET 2000/2001)













NK MARSONIA NOGOMET '97 I 2000/2001

SILVESTER SABOLČKI: BECKHAM I MANCHESTER KAO VIZIJA IDEALNOG

Na današnji dan (30. svibnja) 2003. godine u rano jutro dogodila se prometna nesreća u kojoj su poginula trojica varaždinskih nogometaša: Silvester Sabolčki, Kristijan Kitner i Krunoslav Sabolić. Tim povodom vam donosim intervju Sabolčkog, koji je u to vrijeme bio jedan od najtalentiranijih hrvatskih nogometaša, za časopis Nogomet. Prisjetiti ćemo se i druge dvojice poginulih nogometaša. 

INTERVIEW: Silvester Sabolčki: Beckham i Manchester kao vizija idealnog
Časopis Nogomet; studeni 2000.
Razgovarao: Leo Miler

Jednom, ne tako davno, oko Silvestera Sabolčkog kružila je priča povezana sa slaganjem (uvijek) novog Dinama, tada još Croatije. Govorilo se, ili se možda ipak samo pisalo, “kako ga samo luđak može ne kupiti“ u situaciji kada su iz Maksimira bilo u inozemstvo i/li na operacijske stolove takozvani “desni bočni“ odlazili “u gomilama“. Tražio se nasljednik Danijelu Štefulju, imenjaku mu Šariću i Tomislavu Rukavini. Ipak, Varteksov “šprinter po desnom boku“ ostao je u Varaždinu, a Dinamo kasnije na toj poziciji osmislio Mihaela Mikića, dečka sličnih nogometnih osobina.

-Ne, nije bilo nekih konkretnih razgovora, ipak je sve to više bilo inzistiranje iz hrvatskih novinarskih krugova – priznat će Sabolčki.

No, prije nego što Sabolčkog “transferiramo“ u neki veliki, bilo hrvatski bilo inozemni klub, što će se sigurno jednog dana i dogoditi, da riješimo dvojbu oko njegova imena budući da se i Silvester i Silvio jednako često pojavljuju kod njegova predstavljanja.

-Silvester. To je moje pravo, krsno ime. Silvio više dođe kao nekakva skraćenica. Otkad sam došao u Varteks, postao sam i Silvio, valjda je trenerima lakše za izgovoriti kada dovikuju. Sigurno im je jednostavnije „Silvio, Silvio“ nego „Silvestre, Silvestre“...

Silvester Sabolčki rođen je u Varaždinu, ali živio je u Žigrovcu, mjestu desetak kilometara od Varaždina u smjeru Zagreba. Logično je, dakle, da ga je nogometni put odmah nanio u Varteks, najjači klub u okolici, ali je neobično kako je stigao na njegove travnjake:

-Blizu igrališta je bila glazbena škola u kojoj sam kratko vrijeme, na želju roditelja, učio svirati klavir. Kako sam shvatio da nisam talentiran za glazbu, svratio sam na nogometne terene... U glazbenoj školi sam bio tri tjedna. Instruktor i ja složili smo se da nisam baš za taj “sport“ i tako smo se “mirno razišli“!

Koliko je točno od škole do igrališta?

-Sto metara.

Za predpostaviti ja da ti nogometna karijera ipak nije počela na igralištu kraj glazbene škole...

-Nogomet je uvijek bio prisutan. U Žigrovcu, svaku večer poslije škole, da se istrčim malo prije spavanja...

Kako su roditelji prihvatili onaj “pomak“ od sto metara? Roditelji koji šalju djecu u glazbene škole ponekad nemaju previše sluha za nogomet...

-Ne, i oni su uvidjeli da nisam talentiran za ono prvo, a jesam za ovo drugo i tako su to prihvatili. Tako sam s devet godina završio u NK Varteks.

Kako si putovao iz Žigrovca na treninge i utakmice?

-Išao sam autobusom. U Varaždinu sam, u četvrtom razredu, krenuo i u školu. Neki put sam, po ljeti, znao ići i biciklom. Roditelji su radili i nisu me mogli voziti. Nekoliko mojih prijatelja, susjeda također je svaki dan išlo u Varaždin. Najljepše je bilo ljeti, na biciklima. To je, ujedno, bilo i ugrijavanje za trening.

Je li škola išla uspješno s nogometom?

-U početku je sve bilo redovno, kada su počela putovanja, bilo je dosta izostanaka. Kasnije sam krenuo u sportsku gimnaziju i onda je bilo znatno lakše. U principu, sa školom nikada nisam imao problema.

-iz časopisa Nogomet

U REPREZENTACIJI OD NAJMLAĐIH DANA

Varteks je tvoj prvi i, zasad, jedini klub. Kako je to izgledalo od početka?

-Prošao sam sve selekcije. Od pionira do juniora, a prvi put sam otišao na pripreme s prvom momčadi kada je trener bio Dado Besek. Bilo je to 1998. kada sam i zaigrao za seniorsku momčad. Još ranije, kada su treneri bili Stanko Mršić i Đalma Marković, znao sam odigrati pokoju prijateljsku utakmicu s prvom momčadi, ali nisam s njom tada još trenirao.

U čemu je tajna Varteksove nogometne škole? Varaždinci su stalno u hrvatskom vrhu kada su u pitanju mlađe kategorije, iz nje pristižu izvrsni igrači poput Davora Vugrineca, Miljenka Mumleka, da ne nabrajamo dalje...

-Izvrsno je organizirana, uvijek je bila i dobra “klapa“...

Tko su bili tvoji treneri?

-Manola i Ivanković. I Šoprek i Švarc, prije njih. Sad se dosta toga promijenilo, ima novih imena.

Svi te pamtimo kao reprezentativca U-20 na Svjetskom prvenstvu u Nigeriji. Jesi li bio u nacionalnim selekcijama i u mlađim kategorijama?

-Nisam baš dobivao svaki poziv, ali znao sam biti selektiran i u pionirima i u kadetima i u juniorima. Igrao sam u Kupu Alpe-Adria. Nisam bio zakinut s te strane.

U našem narodu često kruže nedokazane priče kako se u takve selekcije ponekad upada “po babi i stričevima“...

-Ja ih nisam imao. Koliko ja znam...

Pretpostavljam da će ti Svjetsko prvenstvo u Nigeriji ostati u svijetlom sjećanju kao prvo veliko natjecanje na kome si nastupao. Dobro ste počeli, a onda izgubili od 0:4 protiv Brazila.

-Da puknuli smo protiv Brazila. Promijenili smo “životne uvjete“. Bili smo u Kaduni, tamo je bilo 40 stupnjeva, užasna vrućina. I onda smo se selili u drugi grad, došli u silnu, stopostotnu vlagu. I puknuli smo. Protiv Kazahstana, u drugoj utakmici turnira, kada smo pobijedili 5:1, odigrao sam stvarno dobru utakmicu koju ću dugo pamtiti.

-u dresu reprezentacije

ROĐENI OFENZIVAC

Pozicija u momčadi opisuje ti se kao “desni bočni“. Jesi li igrao i na drugim mjestima?

-Kad je rezultat bio negativan, u juniorima sam znao zaigrati i kao špica. Imam dobar udarac, dobro je kad sam bliže protivničkim vratima.

Hrvatska A reprezentacija “boluje“ već godinama na toj “desnoj bočnoj“ poziciji. Vidiš li sebe tu jednoga dana, sada kad si sve standardniji u mladoj, U-21, u kojoj si igrao još u prošlom sazivu, kada si bio i mlađi od mnogih?

-Treba se igrama dokazati. Nadam se da bi se tako nešto moglo ostvariti.

Gleda li te Ćiro koji put, kaže li mu netko iz tvog kluba koju lijepu riječ?

-Nadam se da gleda...

Što smatraš svojim igračkim prednostima, a što manama u ovom trenutku?

-Brzina mi je svakako prednost. I udarac.

Koliko trčiš na 100 metara, taj podatak je nekako “jedinica“ za brzinu?

-Ne znam, nisam dugo mjerio.

Zašto se to tako rijetko mjeri, nije to baš neki problem, sve je gotovo za desetak-petnaestak sekundi?

-Tko bi znao, u mlađim kategorijama su znali mjeriti...

I koliko je bio posljednji izmjereni rezultat?

-Bilo je to iznad trinaest sekundi. Ali to je stvarno bilo jako davno.

Kad su u pitanju tvoje mane?

-Mislim da bih trebao popraviti centaršut. Kad se probija strana, da iz toga uslijedi i dobar centaršut. To je onda već “pola gola“. Mogu mnogo toga popraviti i u fazi obrane.

Nisi baš rođeni branič?

-Ne, više mi se sviđa u napadu.

-u duelu s Katulićem protiv Dragovoljca

OBOŽAVANI MANCHESTER

Koji bi klub i kojeg igrača upisao u rubriku “omiljeni“?

-Manchester United i Davida Beckhama.

Što to ima u Manchester Unitedu da ga mnogi toliko obožavaju?

-Zapravo - sve. To je nešto što bi drugi trebali dostizati: organizacija, igrači.

Znači li to da ti se sviđa engleski nogomet i engleska liga?

-Da. Igra se lijep, otvoren nogomet. Nitko u Engleskoj ne igra “bunker“ kao ovdje kod nas.

Koliko ofenzivno u ovom trenutku igru postavlja tvoj klub Varteks?

-Mislim da je Varteks bolji u ofenzivnoj nego defanzivnoj igri. Trener Ivan Katalinić inzistira na pomacima u ofenzivnoj, napadačkoj igri.

Koliko vam daje slobode u igri, a koliko igru pokušava ispuniti shemama?

-U napadu imamo puno slobode, a u obrani inzistira na najjednostavnijim rješenjima. Mislim da smo i tjelesno dobro spremni.

Kakav je današnji Varteksov trenutak? Bilo je i boljih, igralo se četvrtfinale Kupa pobjednika kupova, sada već daleko su i oni dani kada je naslov prvaka Hrvatske bio nadohvat ruke...

-Kada bi se ostvario predsjedniku san da budemo jednom prvi u Hrvatskoj... Dobro, sada i nismo baš “neki“, ali prvenstvo je dugačko.

Što nedostaje Varteksu u ovom trenutku?

-Malo sreće, ha, ha, ha.

Koja je linija “najtanja“?

-Obrana. Tu smo najtanji.

Kakvi su ti planovi, koliko dugo još namjeravaš biti u Varteksu?

-Imam ugovor još tri godine. Sve zavisi. Treba raditi na sebi, brinuti se za svoju igru, a ostalo će doći samo po sebi.

Imaš li ipak nekakvu viziju, koji bi i kakav trebao biti tvoj budući klub?

-Do velikih klubova i liga može se i preko manjih. Ja sam '79 godište, i mogao bih jedan ugovor, ako odmah ne iskrsne nešto veliko, odraditi u Austriji ili Belgiji, pa poslije toga eventualno probati i u najkvalitetnijim sredinama. U Europi te zapaze ako dobro igraš i u ovim “manjim“ klubovima.

-iz časopisa Nogomet

OMILJENI TRENER- DADO BESEK

Kako vidiš ovogodišnju Hrvatsku nogometnu ligu? Izjednačenija je od prethodnih...

-Osijek ove godine možda igra čak i bolji nogomet od Dinama. Tu su još Dinamo, Hajduk, Zagreb. Ima pet-šest  klubova koji su dobri. Ali još je ipak rano, na kraju će se vidjeti tko je tko.

Koji ti je najomiljeniji trener u dosadašnjoj karijeri?

-Svaki ima svoje prednosti, možda i mane, svaki nosi nešto svoje. Ako trebam izdvojiti baš jednog onda- Dado Besek.

Tko osim tebe spada u Varteksovu perspektivu, koji su to mladi igrači koji će se nametnuti i afirmirati u bliskoj budućnosti?

-To su Šafarić, Sklepić, Kristić. Pa još nekoliko juniora koji su već na klupi za pričuve – Horvat, Bratković, Bujanić. Ima ih dosta. Svaki od njih može “iskočiti“.

Varteks je jedan od klubova uz koji se rijetko, gotovo nikada, ne vežu afere, ozbiljni problemi, pa niti oni s financijama od čega pate ostali...

-Isplate su redovite i kako je dogovoreno, to se dobije na vrijeme.

Atmosfera na tribinama je malo splasnula odnosu na one najuspješnije dane iz doba pobjeda u Kupu kupova. Koliko se ljudi skupi na tribinama Varteksova stadiona?

-Posljednjih nekoliko utakmica nisu donijele baš neku pohvalnu posjetu. Treba se igrama vratiti, tako i vratiti gledatelje na stadion.

Kako provodiš vrijeme kada ne igraš nogomet?

-Uglavnom s prijateljima. Znam otići na tenis, pecanje, biljar.

Što najbolje radiš od ovoga što si nabrojao?

-Odmaram, ha, ha, ha. Dobro, možda tenis.

Mnogo nogometaša danas igra tenis? Zna li se u Varteksu tko je najbolji?

-Tu smo negdje, nas nekolicina. Valjda će jednog dana netko “iskočiti“...

Kad je nogomet u pitanju, tu su stvari jasnije. U ovom trenutku iskočio je- Silvio Sabolčki.

SILVESTER SABOLČKI:

Kao što se mogli pročitati u intervjuu Silvester je svoju karijeru započeo u Varteksu. Kup utakmica u sezoni 1997/98 mu je bila prva za seniorsku momčad. Već iduće sezone postaje standardni igrač kluba iz Varaždina te stižu do četvrtfinala Kupa pobjednika kupova. U to vrijeme je bio jedan od najtalentiranijih hrvatskih nogometaša, a s U21 reprezentacijom je nastupio i na Svjetskom prvenstvu 1999. Sabolčki je nastupio i za seniorsku reprezentaciju i to dva puta u prijateljskim susretima protiv Grčke i Makedonije. Za Varteks je igrao do 2003. nastupivši u ukupno 160 utakmica. Vezano za intervjuu i mogućeg potpisa za zagrebački Dinamo. Silvio je od iduće sezone trebao nastupati za Plave ali se ispriječila kobna nesreća. Prometna nesreća se dogodila na istočnom ulazu u Varaždin. Sabolčki je kao vozač Audija A3 prilikom velike brzine izgubio nadzor nad vozilom koje je udarilo u rasvjetni stup te je prilikom okretanja udarilo u još jedan rasvjetni stup. Druga dvojica nogometaša su izletjela iz vozila i poginula na licu mjesta. Sabolčki je uskoro trebao postati i otac jer mu je djevojka bila u petom mjesecu trudnoće.

KRISTIJAN KITNER:

Silvesterov suigrač. Igrao na poziciji vratara. S nekih 15 godina dolazi u Varteks gdje odrađuje kadetski i juniorski staž. Bio je i povremeni mladi hrvatski reprezentativac. Posljednju sezonu je bio rezervni vratar u seniorskoj momčadi Varteksa.

KRUNOSLAV SABOLIĆ:

Također vratar koji je ponikao u varaždinskoj školi nogometa. Juniorski prvak hrvatske 1996. i 1998. Reprezentativac u svim mlađim kategorijama. Iz Varteksa odlazi u Slaven Belupo, a branio je i za Trnje, Koprivnicu te Podravec iz Virja, što mu je posljednji klub u karijeri, gdje je bio na posudbi iz Slavena. Za Belupo je odigrao jednu službenu utakmicu i to u prvenstvu protiv Šibenika u gostima gdje je na poluvremenu zamijenio ozljeđenog Solomuna.