ONI SU MALI, ALI SU VELIKI, ODNOSNO HOĆU REĆI, NISU VIŠE MALI, ALI SU DOSTA VELIKI DA NE BUDU MALI

"Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali"

Lipo je bit mlad a još lipše mlad al' dovoljno star da mo'š reć ovaj film sam gleda od početka
Vidija sam sve i sićam se svega
Samo primotaš kazetu u glavi
Trideset godina
Jebentisve to je skoro pa pola života
Da
Toliko je prošlo od početka priče o kockastom dresu
Puno toga se prominilo
I ti si se prominija
Ali njih i dalje čekaš, gledaš, strepiš, veseliš se i tuguješ
Tu se ništa prominilo nije
Vatreni

"Oni su mali"

17.listopada 1990.
Sklepani na brzinu
Igra je ko je tija pa i oni koji tu pripadali nisu
Ako smo i znali da je početak nečeg novog nismo mogli znat koju sliku ćemo dobit kad i zadnja puzzla legne na svoje misto
Neki dijelovi su bili tu, neki još u kutiji a neke je tek tribalo pronać
Idućih godina u sjeni košarke i rata igrat ćemo za brokve
Kad su nas primali valjda su mislili
Evo još jedne Estonije u nizu
Croatia?
Whatever.
Ali mi smo imali druge planove
Prvi će s  njima bit upoznati Španjolci
Skroz bili dresovi u Valenciji
I Robert Prosinečki je tu
2:0
Doć će i oronuli Diego u Zagreb da nam pruži ruku
Proć će i USA '94
Doć će jesen i prva prava
U Estoniji
Dobit ćemo Baggia i Italiju u Palermu
Oni nas neće nikad
Prvi put na pozornici
Turci i kiša u Nottinghamu
Bila je 86. minuta
Aljoša asanovićevski dodaje a Vlaović u sprintu ka' bez duše
I to je 1:0
Božo Sušec i divlja srića
A onda sunčano popodne u Sheffieldu
Onaj čije se ime ne spominje vadi lob iz šešira
Veliki medo na golu je bisan i nemoćan
I to je 3:0
Idemo kući prije vrimena jer Njemci su veliki i kad su mali
Ruka Jerkana i faul u napadu
Sudac, nepravda I suze
Al' neka
Pamtimo

"Nisu više mali"

Za ono pravo morali smo ispustit dušu
Splitska bura, Danci i Primož Gliha
Onaj medo spašava nas u Grčkoj
Kijev, Ševa i straj u kostima
Alen Bokšić i gol u gostima
Francuska
Kako onda tako i danas kad krene klavir i Joe Cocker zagrmi onim karta devera glasom znaš da  ne'š izdržat
Lens Jamajka i Mario Stanić
I to je 1:0
You are so beautiful
Je, patetično je al' nije lažno
Samo suviše lipo da ne bi rukom brisa oči
A u Nantesu se brisa znoj
Plus 35  i mučenje s dosadno upornim Japancima
Jedva jedan
Bordeaux i žuto žuti Balkanci
Penal prvi
Gol
Nije gol
U kurac kako nije gol?
Penal drugi
Vrat, ruka, puls
Misli Stelea
Pa nije valjda tol'ko glup da puca dva puta u istu stranu?
A možda on misli da to i ja mislim?
Ma pucat će mi opet u istu
Tu ću se bacit
Dobro je mislija al' nedovoljno dobro
Gol
Jedan će bit dovoljan
Lyon i Robert Jarni
Krsti se on krstimo se mi
3:0
Pariz prvi dio
Ne pitaj
Srce tu epizodu uvik priskače
Pariz drugi dio
Van Der Sar ostaje na krivoj nozi
Gleda balun ka' dobre noge u prolazu
I to je 2:1
Bronca
Eto ih doma
Ćiro pleše
Ja sam djevojka sa sela

"Oni su veliki"

Ne znam za vas al' još uvik se ježim na njegove golove
Šta je bilo posli, šta je danas
Nisam slip, znamo sve
I van terena i van kopački
Ali ne dam to
Ne dam sićanje na doživljenu sriću
Neće dugo ni trajat
Već iduće gledamo s kauča
Cidit ćemo taj plod dok god budemo mogli
Kraj će doć s okusom  Bonita banana iz Ekvadora
I po svim kanonima nogometnog žanra uslijedilo bi desetljeće ili dva bauljanja po trećim jakosnim skupinama prid svaki ždrijeb
I ko zna kad bi se opet vratili
O Mađarima znate sve
ali pitajte Bugare Rumunje kad su zadnji put vidili svjetsko?
Da
1998.
Nama je normalno da nas ima na svakom
To nije normalno
Samo smo razmaženi

"Ali su dosta veliki da ne budu mali"

Mučit ćemo se i bit će teško
Ka' Casper niotkud pojavit će se Dado Pršo i zavuć ga Sloveniji s igračem manje
Jedan od slađih
I nismo pali
Ić ćemo i u Berlin da pijani od ponosa slušamo  himnu i gledamo Brazil
Vidit ćemo i tri žuta na odlasku
A onda će doć Slaven Bilić
Opet smo imali mozak uz out liniju
Nikog nećemo volit ka' njega
S razlogom
Znaju Englezi zašto
Šamar usrid Londona
Vratit će nam kasnije
Al' neka
Bilo je lipo

"Oni su mali ali su veliki"

I Njemci će dobit svoje i niko neće bit iznenađen
Oćemo mi kad nas napusti srića
Prokleta Turska
Boli i danas
Dugo će visit taj oblak i kad budemo jaki bit ćemo slabi
Kuvat ćemo dobro al' uvik će neko drugi sist za stol
I Španjolska i Portugal

"Oni su veliki ali su mali"

I kad skoro sve već ode kvragu otić ćemo u Rusiju
Da nam vrate dug
A onaj mali plavi šta se ničeg ne sjeća igrat će da ga zauvik zapamtimo
Je
Bilo je nadrealno, ka' drama ka' film
Bili smo blizu
I prije smo znali da možemo
Sada znamo da nije nemoguće
Možda već idući put

"Oni su veliki"

Možda i jedina preostala stvar koja nas veže
I mene Dalmatinca i vas  Smogovce
I mene livog i vas  desne
I profesore doktore i radnike seljake
I dicu penzionere sirotinju milionere
Nijedna druga
Samo oni i nekad davno Goran Ivanišević
Pa to je samo nogomet?!
Je
Samo nogomet
Nit' je život nit' je od života veći al' u jednom je bolji
I kad završi nikad ne prestaje
Rusko srebro skupa s nama sad je već dva lita starije
Na kazeti ima još mista
Parna je godina
I evo ih opet

Pričam o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji
Jer ona je ka' i žena
Davno si se u nju zaljubija
Ljutiš malo ti nju, malo ona tebe
Al' kad zbrojiš sve
Jebiga

Voliš je.


Stjepan Svalina

CIBALIA: POVIJEST TE PRIKAZ KLUBA KROZ ALBUME SA SLIČICAMA

HNK Cibalia 100 godina (foto: hnk-cibalia.hr)

SAMI POČECI

Ideja o osnivanju nogometnog kluba u Vinkovcima nastala je još na samom početku 20. stoljeća. Sve je, međutim, za neka bolja vremena odgodio Prvi svjetski rat. Ideja je opstala i po završetku rata, a isti ljudi, predvođeni Slavkom Jankovićem, okupili su se 7. svibnja 1919. godine u svratištu hotela Slavonija i odlučili da se klub osnuje i registrira. Na osnivačkoj skupštini za predsjednika je izabran Dr. Đuro Topalović, a diskusija se vodila oko toga hoće li klub biti akademski ili građanski, nogometni ili športski te hoće li se zvati Cibalia ili Graničar. Prevladalo je mišljenje Slavka Jankovića, uz Mišu Zambelija glavnog utemeljitelja osnivačke skupštine i prvog kapetana kluba, pa je osnovan Građanski športski klub Cibalia Vinkovci unutar kojeg su, uz tenis, djelovale i sekcije drugih sportova. Prvi dresovi bili su ljubičasti, a gaćice bijele, iako su prve klupske boje bile crna i bijela. Drugih dresova, osim ljubičastih, u tom trenutku jednostavno nisu imali. Prvo igralište Cibalije bilo je na Vašarištu, a svoju prvu utakmicu Cibalia je odigrala protiv ŽŠK-a iz Vinkovaca i upisala poraz 2:3. Od tada Cibalia počinje igrati i sa klubovima iz drugih gradova, a prvi klub kojeg je ugostila bila je Slavija iz Osijeka koja je tada slovila kao najbolji slavonski sastav. Prvo slavlje Cibalia je dočekala protiv ŠK iz Mitrovice kada je upisana više nego uvjerljiva pobjeda 12:0. GŠK Cibalia i ŽŠK ubrzo su fuzionirani u Željezničarski građanski športski klub Cibalia, a već 1920. godine osvojen je prvi naslov. Pobjedom u Đakovu nad ŠK Đakovo Cibalia je osvojila naslov Župe. 1921. godine Cibalia je ponovila isti uspjeh, ali stigla i do najvrijednijeg naslova, onog prvaka provincije Zagrebačkog nogometnog podsaveza u kojem su se natjecale momčadi od Zemuna do Zagreba. Svibanj 1931. godine ostao je upamćen po tome što je tada otvoreno novo Cibalijino igralište u Lenijama. Novo igralište napravljeno je na terenu Brodske imovne općine koje je Cibalia zakupila na 99 godina. U ljeto 1939. godine izgorjela je drvena tribina na Cibalijinom igralištu, a Uprava kluba predvođena Martinom Balingom brzo je prikupila novčana sredstva za obnovu i izgradnju nove. Godinu dana kasnije Cibalia je kupila i postala vlasnik zemljišta na kojem je bilo igralište. Sredinom 30-ih i početkom 40-ih godina prošlog stoljeća ojačala je Sloga koja je tada

uzvratila Cibaliji za ranije poraze. Vinkovci su dobili veliki gradski derbi, dvoboj crno- bijelih(Cibalia) i crveno-bijelih(Sloga), a susrete ovih dvaju klubova u to vrijeme pratilo je više od tisuću gledatelja.

DRUGI SVJETSKI RAT I BORBA ZA IME CIBALIA

Unatoč Drugom svjetskom ratu i teškim vremenima, nogomet se u Vinkovcima igrao i 1941. godine. 12. listopada otvorena je tako nova tribina sa 230 sjedećih mjesta koja zadržala isti izgled sve do 2009. godine kada ju je vatra u potpunosti progutala. U 1943. i 1944. godini, zbog ratnih nedaća, momčad se jedva mogla sastaviti, a teško je tada bilo i putovati na gostovanja. Utakmice su se odigravale u prijepodnevnim terminima kako bi se igrači mogli vratiti kući istoga dana. U svibnju 1944. godine, unatoč ratnim nedaćama, obilježena je 25. godišnjica kluba i tim povodom u Vinkovcima je gostovao Građanski iz Zagreba.

Nakon povlačenja Njemačkih okupacijskih snaga 13. travnja 1945. godine te uspostave nove vlasti, obnavljao se kulturni i športski život u gradu. Svoju prvu sjednicu uprava Cibalije održala je 27. rujna 1945. godine. Vodila se velika borba za opstanak imena kluba, a u vrijeme tih događanja, neposredno po svršetku Drugog svjetskog rata, osnovan je i OFD Spartak. Spajanjem ovih dvaju klubova stvoreno je FD Graničar, a 25. veljače 1947. godine spajanjem Graničara i Sloge nastaje je FD Dinamo Vinkovci.

DINAMO VINKOVCI

U sezoni 1948./1949. Dinamo se natjecao u Republičkoj ligi, a u kupu se momčad plasirala među 16 najboljih momčadi Jugoslavije. Od 1952. Dinamo se natjecao u Osječkoj podsaveznoj ligi, od 1953. u Jedinstvenoj slavonskoj nogometnoj ligi, a od 1954. godine u novoosnovanoj Podsaveznoj ligi Slavonski Brod kada je osvojio naslov prvaka. U Trećoj nogometnoj zoni Dinamo je prvi puta nastupao 1955., a godina je ostala upisana i po tome što je za predsjednika kluba izabran Nikola Mika Blažanin koji je tu funkciju obnašao gotovo 2 i pol desetljeća.
Još sredinom sada već davne 1961. godine započela je izgradnja stadiona na kojem HNK Cibalia Vinkovci nastupa i danas. Dvije godine kasnije, Vinkovci su dobili objekt koji je bio na ponos  svih građana. Svečano otvorenje održano je 25. svibnja 1963. povodom Dana mladosti po kojem i dobiva ime. Pred oko 15.000 ljudi iz grada i okolnih mjesta održan je prigodni program u kojem je sudjelovalo čak 1200 sudionika. Isti dan, reprezentacija Vinkovaca snage je odmjerila s Veležom, a taj susret završio je bez pobjednika – 2:2.
U prvenstvenoj sezoni 1967./1968. Dinamo je postao prvakom Slavonske lige. U doigravanju za Drugu saveznu ligu pobijedio je NK Zadar i NK Orijent i postao član Druge lige. Dinamo je nastupao prvo u sjevernoj, a zatim u zapadnoj skupini Druge lige. Momčad su u početku vodili Tonko Vukušić, Marijan Nosić i Dorđe Mirčetić. Skeleđija, Bručić i Šesto bili su istinski nogometni znalci čijih se poteza i danas vrlo rado sjećaju stariji ljubitelji nogometa. Kao 7. momčad ukinute Druge savezne lige sjever Dinamo je 1973. godine odigrao dvije kvalifikacijske utakmice s NK Rovinj, amaterskim prvakom Hrvatske za mjesto u zapadnoj skupini. U oba susreta Dinamo je pobijedio i postao članom zapadne skupine, ali samo jednu sezonu. Osvojivši naslov prvaka Republičke lige ponovno postaje članom zapadne skupine Druge savezne lige, ovaj puta za duže vrijeme, od 1975./1976. do povijesne sezone 1981./1982. U natjecateljskoj sezoni 1975./1976. u klub je došla nogometna legenda Dražen Jerković, a njegov dolazak označio je prekretnicu u razvitku kluba. Trener je bio u sezoni 1975./1976., a sportski direktor od 1983. i 1989.
Dužnost trenera u sezoni 1976./1977. preuzeo je poznati nogometni stručnjak Otto Barić. Predsjednikom kluba imenovan je Tomislav Ledić, a Mika Blažanin zaslužio je naziv doživotnog počasnog predsjednika kluba. 1977. godine proslavljena je 30. obljetnica djelovanja NK Dinamo. U srpnju te godine pred 10.000 gledatelja odigrana je utakmica sa Zagrebačkim Dinamom, a nekoliko dana kasnije sa Hajdukom iz Splita. U kolovozu je gostovao i treći prvoligaš - NK Osijek. Te godine stadion je obnovljen, a započeta je i izgradnja dva pomoćna igrališta. Otto Barić stvarao je Dinamo koji je pod vodstvom Tonka Cice Vukušića ostvario ulazak u Prvu saveznu ligu, najveći uspjeh u dotadašnjoj povijesti kluba. Svima poznati susret s Čelikom odigran je 6. lipnja 1982. godine pred 15.000 gledatelja. Osim trostrukog strijelca Sulejmana Halilovića, gostujuću mrežu pogađali su još Nenad Lušić i Ivica Tunjić. Za momčad koja je ostvarila taj uspjeh nastupili su Tomislav Radić, Stevo Bogdan, Branko Mlinar, Svetozar Mirosavljević, Ilija Radić, Dušan Kesić, Nedan i Srećko Lušić, Ivica Tunjić, Milorad Rajović i Sulejman Halilović. Upravo za ovoga posljednjeg stručnjaci, ali i laici tvrde da je najbolji igrač u povijesti Dinama, odnosno Cibalije. Bio je najbolji strijelac prvenstva u Drugoj ligi u više navrata, a u sezoni 1982./1983. i u Prvoj ligi. Iz drugoligaškog Dinama dospio je i do reprezentacije, a prema izboru kapetana prvoligaša i sportskih novinara proglašen je i najboljim igračem lige. U magazinu Tempo osvajač je tada najveće nagrade Zlatna kopačka. U prvoligaškoj konkurenciji Dinamo je nastupao pet sezona.

POVRATAK IMENA CIBALIA I HNL

5. listopada 1990. godine klub se vratio svojim korijenima i starom imenu Cibalia. Formiranjem Hrvatske nogometne lige, Cibalia je na temelju ranijih uspjeha bila član prvoligaškog društva i 28. veljače 1992. godine protiv HAŠK-a na Maksimiru odigrala prvu i povijesnu utakmicu u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Pred 6.000 gledatelja rezultatom 2:0 slavio je domaćin, a našu momčad s kupe je vodio Mile Petković sa svojim pomoćnikom Stankom Mršićem. Nastupili su Mrmić, Perišić, Jozinović, Zahirović, Raguž, Goran i Mario Meštrović, Halilović, Plavšić, Čop i Markovinović. Zbog opasnosti i učestalog granatiranja Vinkovaca, Cibalia te sezone niti jednu utakmicu nije odigrala u svom gradu, već je domaćin bila pet puta u Đakovu, četiri puta u Požegi te jednom u Zagrebu i Čakovcu. Prvi pogodak Cibalije u HNL-u postigao je Goran Meštrović, a prva pobjeda upisana je u šestom kolu protiv Varteksa.
Krajem sezone 1996./1997. Cibalia je prvi put napustila prvoligaško društvo. Na sreću i radost svih navijača, samo na jednu sezonu. Dvije sezone kasnije momčad je stigla do finala Hrvatskog nogometnog kupa. Protivnik je tada bio Osijek, a susret je odigran na Maksimiru 30. svibnja 1999. godine. Jure Jurić je nebeskoplave doveo u vodstvo koje se držalo sve do posljednih sekunda. Osječani tada izjednačuju, a u produžecima Cibalia s dva igrača manje više nije imala izgleda. Nakon toga, Cibalia je prvi put nastupila u jednom europskom natjecanju – Intertoto kupu. Pred ispunjenim tribinama vinkovačkog stadiona s tri pogotka ispraćen je beogradski Obilić, uzvrat je završio bez pobjednika(1:1), a sljedeći protivnik bila je mađarska Tatabanya koja je bila sretnija pa tek u drugom susretu pogotkom u posljednjim minutama izborila prolazak u sljedeću fazu natjecanja.
Drugi nastup u Intertoto kupu Cibalia je upisala u sezoni 2003./2004. Uspješniji su nebeskoplavi bili od bjeloruskog Šahtara iz Soligorska te finskog Tamperea, ali pretežak protivnik bio je bundesligaš Wolfsburg koji je u polufinalu bio bolji s ukupnih 8:1.
Malo se tko nadao da bi se to moglo dogoditi, ali već iduće sezone Cibalia je ponovno bila drugoligaš. Kao i prvi put, pokazala je kako joj tamo nije mjesto i ekspresno se, nakon velike dominacije i unatoč oduzimanju bodova, vratila u društvo najboljih. U dvije kvalifikacijske utakmice svladana je Novalja ukupnim rezultatom 5:1.
Nakon dugog niza godina, 2008. i 2010. godine, prve ozbiljnije zahvate doživio je stadion u Vinkovcima. Gledatelji su tako dobili priliku pratiti utakmice pod reflektorima, a stadion je dobio i novu atletsku stazu, na istočnoj i zapadnoj tribini postavljene su nove sjedalice, stigle su nove klupe za pričuvne igrače, uređena je VIP loža te postavljen novi semafor na južnoj tribini. 2018. godine dočekana su nova uređenja, a povod je bila finalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa kada su u Vinkovcima snage odmjerila dva najbolja Hrvatska kluba – Dinamo i Hajduk.
2008. godine klub je proslavio 90. obljetnicu svog postojanja, a sve je uveličala reprezentacija Hrvatske koja je prvi put odigrala jedan susret u Vinkovcima. 14. listopada protiv Lihtenštajna je upisana visoka pobjeda, a susret su pratile ispunjene tribine vinkovačkog stadiona.
U sezoni 2009./2010. Cibalia je ostvarila svoj najveći uspjeh. Igrači vođeni trenerom Stankom Mršićem sezonu su završili kao trećeplasirani sa samo pet bodova zaostatka za prvakom Dinamom, iako bi pobjeda u posljednjem kolu u Osijeku donijela i drugo mjesto. Taj uspjeh značio je novi izlazak na europsku scenu, ali ovog puta u kvalifikacijama za Europsku ligu. Cibalijin protivnik bio je Cliftonville, predstavnik Sjeverne Irske koji je priredio iznenađenje i zaustavio nebeskoplave već na prvom koraku.
2011. godine klub je krenuo u preoblikovanje nakon kojeg je Cibalia postala športsko dioničko društvo, a većinski vlasnik bio je Grad Vinkovci. To, nažalost, nije donijelo značajnije pomake u poslovanju kluba pa je Cibalia na kraju sezone 2012./2013. treći put ispala iz svog starog društva, iako je samo mjesec dana ranije igrala i polufinale Hrvatskog nogometnog kupa. Ovog puta bilo je puno teže pa se nakon neuspješnih kvalifikacija sa Slaven Belupom povratak među prvoligaše čekao još dvije sezone. Čak 11 bodova zaostatka za Šibenikom nadoknadila je tada Cibalia i svoj prvoligaški status potvrdila u posljednjem kolu u izravnom dvoboju na Šubićevcu. Uspjeh je proslavljen 25. svibnja 2016. godine na gradskom korzu u Vinkovcima. Na osnovu ostvarenog rezultata klub je na kraju sezone 2017./2018. napustio prvoligaše, ali zbog financijskih problema i nedobivanja licence za taj rang natjecanja odlazi među trećeligaše. Uspješno i uvjerljivo je apsolvirana trećeligaška sezona 2018./2019., a u svibnju 2019. proslavljena je i 100. obljetnica osnutka kluba. Danas, početkom 2020. godine, Cibalia je klub na koljenima, posljednjeplasirana momčad drugoligaškog društva s neizvjesnom sudbinom.

Zahvaljujem se adminu stranice "Moja Cibalia" na pisanju teksta o povijesti HNK Cibalije, a sada na red dolaze sličice. Kroz sljedećih nekoliko kolaža možete vidjeti Cibaliju odnosno Dinamo Vinkovce kroz albume sa sličicama koji su izlazili u bivšoj Jugoslavije ali i kasnije u samostalnoj Hrvatskoj. Albumi koji su izlazili za vrijeme Jugoslavije su popularni pod nazivom "Fudbaleri i timovi", a izdavala ih je tvrtka "Jež" iz Beograda. Za vrijeme hrvatske nose naziv "Nogomet" koje je uglavnom izdavala "Kiosk distribucija".

1975/76 (Fudbaleri i timovi): Prvi album sa sličicama u kojem se našla Cibalia koja se u to vrijeme zvala Dinamo Vinkovci. Vinkovci su tada bili u drugoj jugoslavenskoj ligi. Drugoligaši su prezentirani sa grbom kluba i timskom sličicom.

1976/77 (Fudbaleri i timovi): U ovome albumu imamo sličice igrača i za klubovi druge lige. Ovo je jedini takav album Fudbalera.

1977/78 (Fudbaleri i timovi): U izdanju iz 77/78 možemo vidjeti srebrno izdanje grba.

1978/79 (Fudbaleri i timovi)

1979/80 (Fudbaleri i timovi): Usporedimo li sličice iz ovog izdanja s prethodnim možemo vidjeti istu timsku sličicu. Naravno i grb ali grb je sam po sebi uvijek isti. Ovakvo korištenje istih slika u dva ili više izdanja od strane "Ježa" se često događalo. To ćemo vidjeti i kasnije. 

1980/81 (Fudbaleri i timovi)

1981/82 (Fudbaleri i timovi): Još jednom je korištena ista timska slika kao i u prethodnom izdanju. Ova sezona je povijesna za Dinamo iz Vinkovaca. Klub je izborio promociju u prvu ligu. To je tada bio njihov najveći uspjeh.

1982/83 (Fudbaleri i timovi): Prva povijesna prvoligaška sezona za klub iz Vinkovaca.

1983/84 (Fudbaleri i timovi): Druga prvoligaška sezona. Za igrače koji su se našli u ovom i prethodnom albumu izdavač je koristio istu sliku/sličicu. Slika Novoselca je još iz 1974/75 dok je bio igrač Vojvodine. Šteta. Bilo bi ljepše vidjeti sve igrače u dresovima iz aktualne sezone.

1986/87 (Fudbaleri i timovi): U prethodne dvije sezone nije bilo albuma sa sličicama. Ovo je ujedno i posljednji jugoslavenski album u kojem se našao klub iz Vinkovaca. Na slici možemo vidjeti mnoge legendarne igrače: Budinčević, Čop, Bogdanović (sva trojica igrali za Hajduk), Štimac (na posudbi iz Hajduka, budući reprezentativac), Jerkan (također budući reprezentativac) te mnogi drugi. U albumu možemo vidjeti i sličicu stadiona te jednu s pogledom na grad Vinkovce. Kasnije su izašla još dva albuma jugoslavenskog prvenstva ali je klub tada igrao u drugoj ligi.

1996/97 (Nogomet '97): Prvi album sa sličicama u samostalnoj hrvatskoj posvećen prvoj HNL. Raspadom Jugoslavije klubu je vraćeno ime Cibalia.

1999/00 (Nogomet 1. HNL 1999/2000)

2000/01 (Nogomet 2000/2001)

2005/06 (Nogomet 2005/2006)

2006/07 (Nogomet): Za sada posljednji album posvećen HNL-u. Ukupno ih je izašlo pet, a Cibalija se našla u svakome od njih. Albumi su vrlo lijepi kao i sličice. Šteta što danas nemamo albume hrvatske nogometne lige.