POVIJEST PANINI NOGOMETNIH SLIČICA U ŠVICARSKOJ

-mapa Švicarske iz Panini albuma Football 80

Nastavljamo s našim putovanjem u povijest Panini sličica. Ovaj put odlazimo kod Paninijevih susjeda Švicaraca. Kao što smo mogli naučiti u priči o povijesti Panini sličica, sve je počelo 1961. godine, dok je prvi proboj Paninija, izvan granica Italije, bio s albumom Svjetskog prvenstva 1970. Govorivši o Panini albumima u Švicarskoj, valjalo bi spomenuti i njegove prethodnike jer, naravno, bilo je albuma sa sličicama i prije Paninija. Priča o dolasku Paninija u Švicarsku te pokretanju suradnje je jako zanimljiva. Dalje u tekstu možete pročitati koji je prvi Panini album izdan u toj državi, kada su počeli izdavati albume švicarskog nogometa, koje su posebnosti tih albuma. Zašto je došlo do prekida suradnje te mnogo, mnogo više u ostatku ove priče.

Priča seže u davnu 1930. U to vrijeme, ne samo u Švicarskoj već i u drugim državama, sličice igrača su se uglavnom mogle naći u raznim proizvodima - čokoladama, gumama za žvakanje, cigaretama... Te  godine izlazi album posvećen švicarskoj nogometnoj reprezentaciji. Taj se album sastojao od 12 sličica koje su se mogle dobiti u čokoladi. Proizvodila ih je tvrtka iz Berna, u ukupno 5 serija.

Sredinom 30-ih imamo igrače iz zbirke „Ed. Laurens S. A.“ Albumi tog izdavača su izašli u ukupno dvije serije ili sezone: 1934/35 i 1935/36. Prva je imala 180 sličica, odnosno, slika igrača, a iduća 220. Slike igrača iz prve serije su upotrebljene i u drugoj. Razlikuju se samo po tekstu na poleđini.  Album iz 1935/36 je prvi cjeloviti album jer je sadržavao sve klubove iz prve lige. Po klubu se moglo naći od 13 do 19 sličica. 

Nakon toga postoji dosta albuma koji su predstavljali razne sportove. Mix albumi koji su sadržavali ne samo nogometaše već i razne druge švicarske sportaše poput biciklista, skijaša, hokejaša, atletičara, gimnastičara, automobilista... Izlazili su sve do 60-ih godina, a izdavali su ih razni izdavači.

Sljedeći album nogometaša dolazi sredinom 40-ih. Kartice (slike) igrača su se mogle naći u paketima za kavu. Na pozadini tih slika je pisalo: „Ovu fotografiju možete naći u paketićima za kavu marke Spora. Ovaj paket sadrži samo najkvalitetniju vrstu kave.“ U kavi su se mogli naći razni nogometaši bez posebnog numeriranja.

-prvi period albuma u Švicarskoj

Druga polovica 50-ih i 60-ih nam donosi albume pod nazivom Schweizer Fussball album (Švicarski nogometni album). Sličice igrača su izlazile uz žvakaće gume (Bazooka Kaugummi te Sanagol Football-gum). Prva dva nam dolaze iz sezona: 1957/58 i 1958/59. Album se sastojao od svih 14 klubova tadašnje prve lige. Svaki od klubova je predstavljen grbom, trenerom te sa 12 do 13 sličica igrača. U albumu ima i velika slika švicarske reprezentacije. Godinu kasnije, albumu će se dodati i klubovi druge lige, što znači ukupno 24 momčadi, 14 sličica za svaku od njih (trener + 13 igrača).

Osim po tome što drugi album ima i klubove druge lige, postoji još jedna bitna razlika. U prvom izdanju imena igrača su bila upisana u albumu (ne na samoj sličici) dok sličice drugog albuma sadrže i imena igrača (ime napisano u albumu,ali i na sličici). Drugi album sadrži i velike slike švicarske A i B reprezentacije. Naslovnica oba albuma je ista.

Album istog izdavača imamo i u sezoni 1964/65. Sadrži samo klubove prve lige. Igrači na sličicama su u tzv. in play formatu uz portret u gornjem lijevom kutu.

Nakon Bazooke nam dolazi Sanagol. Sezona 1967/68, kao i sezona nakon 1968/69. Napravljeni su u istom stilu kao i prethodni.   

Uz ove, bilo je i albuma raznih drugih izdavača. Bazooka Kaugummi su, osim nogometnih, izdali i par albuma vezanih za prvu i drugu hokejašku ligu. 

-naslovnica Schweizer Fussball albuma 1957-58 Bazooka

1962. izlazi album posvećen Svjetskom prvenstvu. Sadrži razne slike švicarske reprezentacije, ali i onih drugih, koje su sudjelovale u Čileu te godine. Izdavač je Juwo iz Züricha. Izašao je u 4 svezaka u razdoblju od 1962. do 1964.

Sedamdesetih godina izlaze albumi izdavača Nimbus Verlag iz Züricha. Nimbus je švicarska inačica kompanije koja je među sakupljačima poznatija kao FKS ilitiga španjolski FHER. Poznati su po izdavanju albuma svjetskih prvenstava, ali i albuma raznih domaćih prvenstava poput španjolskog, engleskog, belgijskog, nizozemskog... Pojavili su u Španjolskoj, a kasnih 60-ih i na internacionalnom tržištu.  U Švicarskoj imamo dva njihova albuma pod nazivom Die wünderbare Welt der Fussballspieler Nationalliga A 71/72 i Fussballspieler in Aktion Nationalliga A 72/73. Svaki od 14 klubova prve lige je predstavljen sa 16 sličica. Prvi je sadržavao profilne slike igrača, a drugi kao što samo ime kaže in aktion odnosno u in play formatu.

-Nimbus albumi iz 71/72 i 72/73

Osim toga, sedamdesete godine je obilježila i tvrtka Panini, koja se tada počela probijati i u razne druge europske države, pa tako i u Švicarsku. Priča o dolasku Paninija u Švicarsku je zanimljiva. Berto Grünenfelder je bio poslovan čovjek iz Vire (gradić u Švicarskoj). Njegova obiteljska tvrtka Grünenfelder SA se bavila artiklima za kiosk. Za vrijeme odmora, ranih šezdesetih godina, u Abanu pokraj Venecije u Italiji nailazi na otvoreni paketić koji je ležao na tlu, što ga je učinilo znatiželjnog. Grünenfelder odlazi do sljedećeg kioska s novinama i upita prodavača što se nalazilo u paketiću. Prodavač mu je rekao da paket sadrži sličice nogometaša tvrtke Panini iz Modene. Bile su to sličice “Calciatorija“ iz sezone 1963/64, sa svim igračima Serie A i B. Grünenfelder je odlučio svratiti u Modenu na povratku kući. Zaustavlja se kod Paninija. Nakon sastanka i stiska ruke, Grünenfelder postaje ekskluzivni uvoznik Panini sličica za Ticino, talijansku govornu regiju u Švicarskoj. Grünenfelder se želi proširiti i na ostatak Švicarske, kao i u Njemačku i Francusku. Berto je želio pokazati Paniniju da će im svojim prodajnim vještinama osigurati veliki uspjeh. Međutim, Talijani su bili skeptični. Ipak, Berto Grünenfelder im šalje prijevode albuma na njemačkom i francuskom jeziku, a njegov sin Gino odlazi u Italiju kako bi obitelji Panini pokazao kako postupati s dokumentima vezani uz poslovanje s izvozom. Zahvaljujući obitelji Grünenfelder, Panini počinje s međunarodnim poslovanjem. Prvo međunarodno izdanje, kao što je već ranije spomenuto, je album Svjetskog prvenstva 1970. koji je bio pun pogodak. Prodali su više sličica nego za sve prethodne albume koje su izdali. Tvrtka iz Ticina je također došla do ideje kako bi mogli poštom slati preostale sličice koje fale kolekcionarima, kako bi isti ispunili svoje albume. Sljedeći korak za Grünenfeldera je bio stjecanje prava i licenci od švicarskog nogometnog saveza, do čega je i došao 1979. godine.

Naravno, u Švicarskoj je bilo Panini albuma i prije 1979. Kao što možemo zaključiti iz ove priče, Panini se u Švicarskoj pojavio još u 60-ima. Bilo je to albumom Calciatori 1963/64, ali samo u regiji Ticino, gdje se govori talijanski jezik. U 70-ima imamo raznih Panini albuma, ne samo nogometne već i one druge, poput albuma svjetskih prvenstava, Sport vedetts (Sportske vedete), Football clubs wappen (Grbovi nogometnih klubova), Montreal 76, Euro football 78 i 79...

-Panini albumi

Postavlja se pitanje zašto Panini nije ranije krenuo s izdavanjem albuma švicarskog nogometa, s obzirom na to da se talijanska tvrtka uz pomoć Grünenfeldera već 60-ih pojavila u nekim dijelovima Švicarske. U toj zemlji nogomet nije prvi sport, već je to hokej na ledu. To znači i manje tržište, ali ipak, i zaradu za tvrtku iz Modene. 

Prvi Panini album posvećen švicarskom nogometu je Football 79. Ukupno imamo 17 Paninijevih albuma koji prikazuju klubove švicarskog nogometa. Mogli bi se podijeliti u dva razdoblja: one izdane u 80-ima (uključujući i prvi album iz 1978/79), te one iz 90-ih, gdje možemo uključiti i zadnji Paninijev album Švicarske lige iz 2000/01.

Krenimo s prvim razdobljem. Osamdesetih je izišlo devet albuma, koji su kontinuirano izlazili do 1987/88, izuzev sezone 1985/86. Prvi album ima samo 300 sličica. U albumu su predstavljeni svi klubovi švicarske Nationallige A. Ukupno 20 sličica za svaki od klubova. Četiri od tih dvadeset tvore veliku timsku sliku, a ostatak su grb, trener i igrači. Ostali dio albuma čine karikature vezane uz nogometna pravila te sličice trofeja: trofeji svjetskog i europskog prvenstva, lige prvaka... Panini je djeci, ali i drugim sakupljačima album predstavio na sljedeći način: „Evo jedan album sa sličicama koji će vam omogućiti da saznate više o igračima koje možete vidjeti na stadionima, čije ime možete čuti na radiju ili na televiziji, o čijim podvizima možete čitati danima nakon utakmica. Činjenica da želite znati više o njima pokazuje da ste ljubitelj nogometa.“

Već u sljedećem albumu Panini je uključio i sličice igrača, to jest, klubova druge lige. Sastoji se od ukupno 400 sličica. Većina njih dizajnirana je na isti način. Sličice igrača klubova prve i druge lige te zvijezde tadašnjeg nogometa ili klubova, koji su nastupali u europskim natjecanjima. Albumi iz sezona 1986/87 i 1987/88 sadrže samo grb i timsku sličicu za klubove druge lige.

-Grasshoppers prvak Švicarske u sezoni 1983/84

Kao što smo naveli, sezona 1985/86. nije bila popraćena albumom sa sličicama. Što je bilo s albumom Football 86? Kompanija Grünenfelder SA je kupila prava od strane švicarskog nogometnog saveza koje bi kasnije ustupila Paniniju, kako bi proizveli Football albume švicarskog nogometa. Popularnost nogometa nije uvijek bila velika. Zbog toga je bilo i sezona u kojima nije bilo nogometnih albuma. Manjak profita, kao što se već spomenulo iznad, je i glavni razlog zašto je švicarska tvrtka odlučila ne proizvesti neke od serije Football albuma. Isti je odgovor i na pitanje zašto je Panini prestao izdavati albume iste serije od 1989. do 1993. Osim licence, tvrtka je bila zadužena i za nabavu slika igrača, a dizajnom albuma i sličica se bavio Panini.

Panini se ponovno vraća u Švicarsku u sezoni 1993/94 te izdaje ostalih osam albuma. Zadnji je iz sezone 2000/01 kao što je već gore napisano. Dizajnirani su u sličnom stilu i sastoje se od sličica prve i druge lige, te kao dodatak su sličice reprezentativaca, koji su igrali u međunarodnim klubovima. Albumi Football 94 i Football 95 sadrže samo timsku i grb za drugoligaše, dok ostali uz to imaju i 7 sličica (po dva igrača na svakoj), odnosno ukupno 14 igrača.

-naslovnice svih švicarskih Panini Football albuma

Zašto je Panini prestao izdavati albume švicarske Nationallige A i B? Dio odgovora se spomenuo gore, a to je problem manjeg tržišta, što znači manju zaradu za Panini. Drugi dio odgovora je taj što je, nakon financijskih problema i promjene vlasnika, Panini prestao surađivati s Grünenfelderom kao distributerom i posrednikom. Time je i Švicarska, nažalost, ostala bez svoje serije Football albuma. Grünenfelder SA i danas postoji, ali se bave prodajom drugih stvari, a sličicama tek u maloj količini. Danas se uglavnom bave trgovinom hrane, ali tragove iz ere Panini sličica možemo naći posvuda, čak i ako su se dobro sakrili. U neprimjetnim ormarićima u neuništivom sivom uredskom spremištu možemo naići na tisuće sličica posloženih po kolekciji i po godini. One iz 60-ih i 70-ih su požutjele, a ljepilo je davno izgubilo svoj učinak. S druge strane se gomilaju složene kutije po podu, ali i na policama. Možemo vidjeti WWF zbirke (albumi sa životinjama), Pokemone te opet albume nogometne tematike: europska prvenstva, Lige prvaka, švicarskog nogometa... U kolikoj mjeri je posao prikupljanja sličica napravljen možete vidjeti samo kada uđete u skladište Grünenfelder SA. Palete, kojih je puno skladište, gomilaju se sve do vrha. Skladište koje je danas puno kiselih krastavaca, tjestenine, žvakaćih guma, te drugih prehrambenih proizvoda, kako bi nahranili stanovnike Ticina, nekada je služilo za distribuciju tone Panini sličica. Za Svjetsko prvenstvo 2002. su prodali čak 20 milijuna paketića. Ako biste napravili cestu sa svakom prodanom sličicom stigli bi ste do mongolskog glavnog grada Ulanbatora. Šetnjom kroz skladište možete na samom vrhu, tik ispod krova, naići na zapakirane palete sličica Eura 2004, što je ujedno i zadnja kolekcija koju je distribuirala tvrtka iz Ticina.

-Leben und kleben lassen (Živi i lijepi (sličice))
Na slici možemo vidjeti uredsko spremište Panini sličica u Grünenfelder SA. Trijumf Panini sličica u svijetu nogometa dugujemo maloj obiteljskoj kompaniji iz Ticina. 

Nakon što je obitelj Panini prodala tvrtku, došlo je do otežane suradnje. Nova uprava je tvrtku dovela u financijsku neravnotežu. Samim time je to dovelo do nekoliko promjena samog menadžmenta. Zbog optimatizacije dobiti prekinuli su i sa izdavanjem nekoliko uspješnih kolekcija albuma. Zbog svih tih problema i u želji za još većim uspjehom došlo je i do pogoršanja uvjeta, što je dovelo do prekida suradnje, a novi vlasnici su se okrenuli manjim distributerima. Time je talijanska kompanija izgubila dobar dio svoga prometa.

„Tako vam je danas u poslu.“ kažu unuci Berta Grünenfeldera, Dani i Marco, sliježući ramenima i s tugom na licu. „Očito je da su nas htjeli izbaciti iz posla. Zajedno smo imali tvrtku Panini.“ – nadodaju braća. Sve ono što je započelom stiskom ruke Berta i obitelji Panini prije 50-ak godina odjednom je prestalo postojati. Odnos između dviju obitelji Panini i Grünenfelder te milijune nogometnih navijača završen je na ružan način. 

U kutu skladišta možemo naići i na Panini sličice svjetskog u Rusiji. Međutim to je proizvod kojeg Grünenfelder SA, kao veletrgovac, i dalje pruža na zahtjev svojih korisnika. Proizvod poput bilo kojeg drugog, poput tjestenine, ulja za pečenje ili limenke pive... Emocija kakva je postojala nekad, više ne postoji.

-Panini SP 2002 i EURO 2004

Prilikom pisanja ovog teksta sam imao prilike razgovarati i sa Marcom, jednim od unuka pokojnog Berta. Bert je ovaj svijet napustio prije 10-ak godina. Da je živ, danas bi imao 105 godina. Marco se prisjeća kako je u ono vrijeme obitelj Panini slušala mišljenja svih distributera o tome što bi mogli prodavati. Tada bi, svakog studenog/prosinca, Panini imao popis od 20-ak albuma koji su izlazili početkom sljedeće godine diljem svijeta. Njegova obitelj bi zatim odabrala 4-6 albuma koji bi izlazili u Švicarskoj. Kada je obitelj Panini prodala tvrtku, više nisu mogli birati, te su morali uzeti ono što im je novi vlasnik tvrtke rekao da moraju prodavati. Marco nadodaje kako je sve to bilo mnogo više od samog posla – u prvom je planu bilo prijateljstvo između dviju obitelji. Njegova obitelj je bila prvi strani klijent za Panini. Marcov otac im je pomogao sa prijevodom i izvozom albuma. Suradnja dviju obitelji je trajala 40-ak godina, bez ikakvog ugovora. Samo rukovanje. Takvih ugovora danas više nema. Da biste nešto danas napravili, morate potpisivati ugovore, no i njima kad-tad dođe kraj.

Kada je bio dijete, otac bi dao njemu bratu i sestrama album te punu kutiju paketića. Zadatak im je bio popuniti album, provjeriti koliko je duplih sličica bilo u kutiji, te ako je moguće završiti album sa samo jedom kutijom. Sa dobrim mixom, prilikom proizvodnje, album bi uvijek mogli završiti sa samo jednom kutijom. Za njegovog oca je to, naravno, bio posao dok je za njih, djecu, to bila igra.

Posebna zanimljivost je bila ta da je svaka nova kolekcija bila poput pokretanja novog proizvoda. Bez obzira koliko biste ju reklamirali, u konačnici samo tržište određuje hoće li se ona prodati ili ne. Stoga je svaka nova kolekcija bila rizik, ali i prilika, jer nikada ne znate što će vam tržište donijeti. Ponekad očekujete veliku zaradu, no ona ipak izostane, dok s druge strane imamo i kontraefekt gdje nema velikih očekivanja, a u konačnici ipak ostvarite sjajan profit. Obično se to događalo zato što Panini razmišlja unaprijed, kupi prava za izradu albuma koji će tematizirati neki film ili Disney crtani, prije nego taj film ili crtani biti na tržištu. Ako film ispadne loš, loše će ići i prodaja albuma. Tu se može zaraditi dosta novca, ali može ga se i izgubiti ako prodaja ne bi dobro išla. Srećom, tvrtka je uvijek na kraju godine bila u profitu.

-braća Dani i Marco

Ne mogu se oteti dojmu da, iako je Švicarska manje nogometna država nego neke ostale, Panini je i dalje pridavao jednaku pažnju albumima kao da ih radi za talijansku Serie A. Ne posjedujem ni jedan od tih albuma, ali sam ih imao prilike “prelistati“ u digitalnom obliku. Posebno su mi lijepi oni iz 80-ih. To su prekrasni albumi, u kojima možemo vidjeti sjajan dizajn unutrašnjosti albuma, bitne informacije za svaki od klubova, lijep dizajn sličica, pažnja posvećena detaljima... Ispod svakog od igrača možemo vidjeti informacije o njemu poput datuma rođenja i nacionalnosti, pozicije koju igra, popis prethodnih klubova... Jako mi se sviđa i naslovna strana iz 1987. Na naslovnici možemo vidjeti igrače svih momčadi tadašnje prve lige. Unutar albuma se također nalazio i poster sa identičnom slikom. Slika je nastala tijekom nekog oblika humanitarne pomoći za djecu oboljelu od raka. Ova slika bi bila nezamisliva današnjih dana.

-sjajna naslovnica albuma Football 87

Švicarski “Football“ albumi spadaju u domenu rjeđih. Teže ih je pronaći na internetu, što ih čini i skupljima. Razlog tome je što je Švicarska manja država sa manjim brojem stanovništva, u usporedbi sa drugim nogometnim nacijama. Stoga i postoji manje primjeraka albuma. Nogomet tada nije imao jednako značenje kakvo je imao primjerice u Italiji, Engleskoj ili Njemačkoj. A to nas dovodi i do manjeg tržišta nogometnih, kako albuma, tako i drugih kolekcionarskih stvari.

Švicarski nogometni savez je još jednom pokušao sa albumima Nationallige, ali bez velikog uspjeha. Izdana su dva albuma. Jedan u sezoni 2006/07 te drugi 2011/12. Albumi su jako loši albumi ako ih se uspoređuje s Paninijem – lošiji dizajn i kvaliteta.

Ipak, i danas je Švicarska relevantna na svjetskoj mapi kolekcionarstva. Danas se Švicarska smatra jednim od najvažnijih tržišta Paninija. Svako peto kućanstvo sakuplja sličice svjetskog prvenstva, mnogo više nego u ostalim državama na svijetu. Sličice je moguće kupiti na svakom uglu. Iako više ne postoje albumi Nationallige, Švicarska je, danas, u svijetu kolekcionara sličica poznata po posebnim izdanjima albuma svjetskog i europskog prvenstva kao npr. “zlatno izdanje“ za prošlo prvenstvo u Rusiji.
Imao sam prilike i razgovarati sa jednim od kolekcionara švicarskih “Football“ albuma. On se posebno sjeća sakupljanja sličica “Football 87“ zajedno sa školskim prijateljima. Međutim, napominje kako nakon toga nitko od njegovih poznanika nije skupljao te albume, što nas može i začuditi  jer u su u Švicarskoj svi ludi za albumima svjetskih prvenstava. Albumi svjetskih prvenstava su bili uvijek jako medijski popraćen, a te albume sakupljaju i o njima pričaju svi od male djece, pa sve do baka i djedova. Ipak, u 90-ima nitko od njegovih poznanika nije bio zainteresiran za švicarske “Football“ albume.

-promocija švicarske verzije albuma iz 2018.

Nekoliko riječi za kraj. Nakon povijesti Panini sličica u britanskom nogometu, zatim o povijesti samog Paninija, te sličica svjetskih prvenstava, planirao sam napisati nastavak. Mislio sam napraviti povijest Panini sličica u Belgiji, s obzirom na to da poznajem jednu osobu koja posjeduje sve Panini albume belgijskog nogometa, no to je na koncu ipak propalo.

U tom trenutku sam trenutku počeo razmišljati koju bih drugu ligu mogao obraditi, ali sam bliže bio k tome da odustanem, odnosno da to ostavim za neka bolja vremena. Igrom slučaja pred nešto više od mjesec dana sam upoznao jednu osobu koja posjeduje sve švicarske Panini Football albume.

Nakon toga sam odlučio ipak napraviti priču, ali o sličicama u Švicarskoj. Osobno nisam puno očekivao od ove priče, no kada sam krenuo sa pisanjem, nisam bio uopće svjestan gdje bi me to moglo odvesti. Ispalo je da je upravo švicarska kompanija okrenula Panini međunarodnom tržištu. Zbog toga što ne odustajem tako lako, i zbog toga što sam uporan, a i zbog dodatnih odgovora koje sam želio dobiti na neka pitanja, priča me je na kraju odvela i do unuka osobe koja je cijelu priču i započela. Na kraju je ispalo mnogo više od zamišljene ideje, odnosno, od obične priče o povijesti sličica u Švicarskoj. Ovim putem se zahvaljujem Marcu na ljubaznosti i pomoći prilikom pisanja ove priče.

Lektorirao: Marko Zrinjan