English
Croatian
-na slici kao juniori Hajduka
Braća Vujović rođeni su Sarajevu 1958. Godine 1967. obitelj
Vujović seli u Split. Jednog dana dječaci su došli da promatraju trening
Hajduka. Trčkarali su onako za sebe i opazio ih je Ante Mladinić. Kasnije su
pozvani u pionirski tim. Tadašnji trener prve omladinske ekipe Stanko
Poklepović za braću je rekao: „Zoran i Zlatko su po svemu vanserijski igrači.
Izraziti talenti. Sve elemente nogometne igre su uspješno svladali. Ne sjećam
se kada su izostali s treninga. Van terena također služe na primjer. Teško je
naći prave riječi da opišemo njihovu kvalitetu. Vrlo brzo će na terenu kao
prvoligaški igrači dati do znanja koliko vrijede.“
Braću Vujović je bilo teško razlikovati. Bili su isti kao
jaje jajetu. Zlatko je stariji i to 15 minuta. Zlatko je igrao u napadu, špica,
istureni igrač. Izuzetno je brz, šutirao s obje noge i imao precizan udarac.
Zoran je počeo kao obrambeni igrač ali je na sugestiju Ivića prebačen u vezni
red. Kao i brat i on je bio vrlo brz, služio se s obe noge te je bio odličan tehničar.
Pošto su bili isti nije im bio problem ni da se zamijene
odnosno da za neku spačku okrive drugog brata. Jednu takvu ali tada već kao
jedni od glavnih igrača Hajduka napravili su na ideju šjora Ivića. Igrala se
utakmica na Koševu protiv Sarajeva. Na poluvremenu u svlačionici sjedili su
jedan do drugoga i Ivić im je rekao da zamjene dresove. To su i uradili bez
razmišljanja. Pošto je Zlatko već imao žuti karton trener je htio da ga sačuva
da ne dobije drugi pa je na taj način htio prevariti suce. Problem je nastao na
terenu jer je Zoran cijelo vrijeme vikao „Zlatko, Zlatko“ a nosio je njegov
dres. Ni tu ne bi bilo problema da ih nije „drukao“ igrač Sarajeva Predrag
Pašić. Pašić je bio njihov prijatelj iz škole dok su živjeli u Sarajevu. Sudac
ih je natjerao da zamijene dresove ali im nije dao kartone. Zlatku bi to bio
drugi. Utakmicu su svejedno izgubili 4:2. (Zoran u intervjuju za Slobodnu
Dalmaciju).
Braća Vujović većinu svoje karijere proveli su igrajući za
iste klubove. Kao što je već spomenuto karijeru su počeli u Hajduku. Tamo su s
zadržali 10 godina. U dresu Hajduka osvojili su jedan naslov prvaka te jedan
kup. Zlatko je u Hajduka odigrao ukupno 420 utakmica te zabio 128 golova dok je
brat odigrao 428 utakmica uz 66 golova.
Nakon Hajduka braća odlaze igrati u Francusku. Sljedeći
klub u njihovoj karijeri je Bordeaux. U prvoj sezoni u Francuskoj osvajaju
duplu krunu. Tadašnji trener im je bio Aime Jacquet (1998. svjetski prvak s
Francuskom) a momčad su još šačinjavali: Patrick Battiston, Philippe
Vercruysse, Jean Tigana... U te dvije godine koliko su proveli igraju za
Žirondince bili su jedni od njaboljih igrača. Zlatko je sakupio 65 nastupa uz
20 golova dok je Zoran odigrao 78 utkamica te pritom zabio 3 gola. A koliko ih
tamo cijene govori i činjenica da su prije nekoliko godina imali prilike
izvesti početni udarac na utakmici Bordeaux – Caen. Bilo je to na oproštaju
starog stadiona Chaban Delmasa jer od 2015. igraju na novome stadionu koji je
napravljen za potrebe prošlogodišnjeg Europskog prvenstva.
Nakon dvije sezone Zlatko prelazi u Cannes, 1988 te se tamo
zadržava jednu sezonu. Brat se još pola sezone zadržao u Bordeauxu a onda se na
zimu pridružio bratu u Cannes. Sljedeće tri sezone karijere su im išle
različitim putem. I dok je brat ostao u Francuskoj igrajući za PSG i Sochaux,
Zoran se vratio u Jugoslaviju te odigrao jednu sezonu za Crvenu Zvezdu. Nakon
toga vraća se u Francusku te igra za tadašnji amaterski trećeligaški klub Stade
Vallauris te ponovno za Cannes. Ipak zadnju sezonu odigrali su zajedno u
tadašnjem francuskom drugoligašu Nici.
Braća Vujović bili su i uspješni reprezentativci. Stariji
brat Zlatko odigrao je 70 utakmica za Jugoslaviju te je nakon Džajića drugi na
listi igrača sa najviše nastupa. Zabio je 25 golova. Također neko vrijeme je
bio i kapetan. Nastupio je na dva svjetska prvenstva: 1982. i 1990. te jednom
europskom 1984. Zoran je za nacionalni tim odigrao 34 utakmica te nastupao na
svjetskom 1982.
Prva seniorska sezona u dresu Hajduka im je bila 1976/77. Gore vidimo timsku sliku iz jeseni te sezone. U tadašnjem albumu sa sličicama našao se samo Zoran (slika dolje)
U sezoni 1978/79 braća su osvojila prvi i jedini naslov prvaka s Hajdukom.
Oba brata predstavljala su Jugoslaviju na SP-u 1982. Jugoslavija se od natjecanja oprostila u grupnoj fazi gdje su uz jednu pobjedu, poraz i remi zauzeli 3. mjesto.
U sezoni 1982/83 Vujovići su odradili vojni rok u Šapcu.
U sezoni 1983/84 osvajaju Kup Maršala Tita. U Hajduku su se zadržali sve do 1986. kada prelaze u Francusku. U sljedeće dvije sezone albuma sa sličica nije bilo u jugoslaviji.
Zoran je propustio Europsko prvenstvo održano u Francuskoj. Jugoslavija je izgubila sve 3 utakmice grupne faze.
Prva sezona u Francuskoj bila je vrlo uspješna za braću. Osvojili su dvostruku krunu u dresu Bordeauxa.
Sezonu 1988/89 Zoran je počeo u Bordeauxu (sjedi prvi na slici) dok je Zlatko prešao u Cannes. Brat Zoran mu se pridružio na zimu.
Vujovići u dresu Cannesa
Sezonu 1989/90 Zlatko igra za PSG dok se Zoran vraća u Jugoslaviju točnije u Crvenu Zvezdu. U Zvezdi ostaje jednu sezonu i osvaja dvostruku krunu, prvenstvo i kup.
Zoran je zadnju utakmicu za reprezentaciju odigrao 1989. tako da nije nastupio na svjetskom prvenstvu u Italiji. Zlatko je kao kapetan predvodio Jugoslaviju. Jugoslavija se od natjecanja oprostila u četvrt-finalu izgubivši od Argentine na penale.
1990/91 Zlatko odrađuje svoju drugu sezonu u PSG-u dok se Zoran vraća u Francusku igraju za tamošnji amaterski klub Stade Vallauris u trećoj ligi. Sliku u dresu toga kluba je nemoguće naći.
Sljedeće sezone Zoran se vraća u Cannes gdje su mu suigrači Zidane, Asanović, Fernandez... Trener te ekipe je bio Boro Primorac također bivši igrač Hajduka. Zlatko je tu sezonu odigrao u dresu Sochauxa a pošto sliku ne mogu naći dolje imate njegov pogodak u gostujućoj 0-1 pobjedi protiv Lyona.
Ipak zadnju sezonu seniorskog nogometa braća su odigrala zajedno u dresu Nice, tadašnjeg drugoligaša.
Braća Vujović danas
