Grafit ispod stadiona s natpisom: "Pikala se takala se bala sa Sušaka"
Nogomet je kroz povijest imao mnogo malih klubova koji su barem na kratko postali "veliki" i doživjeli svoje slavne trenutke. Jedan od takvih klubova je i NK Orijent. Priča o jednom malom ali u srcu svih Sušačana velikom klubu. Povijest nogometnog klub Orijent započinje davne 1919. Klub djeluje na području Sušaka koji je u vrijeme osnivanja kluba slovio kao grad, a danas pripada istočnom dijelu grada Rijeke. Ime klubu je dao pomorac Franjo Matković prema imenu parabroda "Orient" kojeg je uočio na nekom od svojih prekooceanskih putovanja: “Ja san rekal, neka bude “Orijent”, i-bil je
“Orijent”! Klub je prepoznatljiv po svojim crveno-bijelim bojama. Po osnivanju klub započinje i sa prvim utakmicama te su tako 1919. igrali protiv Viktorije i izgubili 6-0. Četiri godine kasnije Orijent dobiva i svoj stadion na Krimeji. 74 dioničara je otkupilo neravan teren na kojem je bila zasađena vinova loza. Ljudi su danonoćno radili kako bi iznivelirali teren s 1,5 metrom razlike između sjeveroistočnog i zapadnog dijela. Igralište je službeno otvoreno u utakmici protiv zagrebačkog HAŠK-a. U klubu se tada okupljala radnička klasa. Klub je kroz povijest nekoliko puta mijenjao ime pa se tako u periodu od 1946. do 1953. zvao Jedinstvo, Primorje i Budućnost. 1953. mu je vraćen prvotni naziv. U 60-ima i 70-ima klub sa Sušaka redovito nastupa u drugoj jugoslavenskoj ligi, a stvara se i rivalitet sa Rijekom. U sezoni 1968./69. pod vodstvom Đalme Markovića klub uvjerljivo osvaja prvo mjesto ali je u dodatnim kvalifikacijama zaustavljen od Crvenke te će na svoj ulazak u prvu ligu morati pričekati do osamostaljenja Hrvatske. Orijent je i u narednim sezonama igrao u drugoligaškom društvu ali je vrlo brzo, zbog financijske krize, ispao u četvrti rang (Pulsko-riječka zona). Pažnju nogometne javnosti opet su privukli u sezoni 1980./81. ali ovoga puta u jugoslavenskom kupu. Izbacivši u preliminarnim rundama druge niželigaše u prvoj rundi su protutnjali Kranjčevićevom pobijedivši tadašnjeg prvoligaša Zagreb. U sljedećoj rundi na Krimeju stiže OFK Beograd, također sudionik prve lige. Orijent je slavio s minimalnih 1-0 te prošao u četvrtfinale. U četvrtzavršnici su pred prepunom Krimejom dočekali prvoligaša iz Podgorice. Pogodaka nije bilo te se pristupilo izvođenju penala gdje je Budućnost bila bolja s ukupnim rezultatom 2-4. Dvije godine kasnije Orijent opet stiže do četvrtfinala kupa gdje su također bili bolji od dvojice prvoligaša Osijeka i Olimpije, a ispali od trećega, Sarajeva, tek nakon penala. Utakmica protiv kluba s Koševa je povijesna za Orijent jer je prva koju je prenosila televizija. U sljedećim sezonama sušački klub je bio na korak do povratka u drugoligaško društvo ali je uvijek zaustavljen u dodatnim kvalifikacijama. Raspadom Jugoslavije klub nastupa u drugoj hrvatskoj ligi sve do 1996. kada ostvaruje svoj najveći uspjeh u povijesti. Klub je u sezoni 1996./97. po prvi put nastupio u prvoligaškom društvu. U elitnom društvu se zadržao samo jednu sezonu jer je zbog reorganizacije natjecanja ponovno postao drugoligaš. Jedina prvoligaška sezona uvijek će ostati u lijepom sjećanju svih Sušačana i navijača Orijenta. Ta sezona je svakako i povijesna za riječki nogomet jer su tada imali dva prvoligaša. Orijent je svoju, za sada, jedinu prvoligašku sezonu otvorio gostovanjem na Poljudu izgubivši od Hajduka 2-0. Premijeru na Sušaku su imali protiv gradskih rivala Rijeke. Atmosfera je bila fenomenalna. Stadion pun, oko 9000 duša. Na sjeveru Krimejski feštari. Zatim lovranska limena glazba koji su bili veliki navijači Rijeke ali su došli pomoći Orijentu. Red Fuckersi su uz feštarsku i lovransku glazbu dizali navijače na noge. Bakljada. Sve je gorilo. Totalna ludnica je bila i sat vremena prije utakmice. Mimohod je išao ulicama Krimeje. Na čelu glazba, potom navijači, karneval... Ista takva atmosfera je bila prije svake domaće utakmice. Na gostovanjima su Orijent pratila barem dva navijačka busa. Premijera na domaćem terenu je počela vrlo loše. Gubili su 0-2 od Rijeke međutim nadahnuti sjajnom atmosferom na tribinama uspijevaju doći do boda. Ulaskom Orijenta u prvu ligu Sušak je procvjetao kao nekada. Takvo nešto se ne događa svaki dan. Ostvaren je dugogodišnji san stanovnika istočnog dijela grada Rijeke. Osim protiv gradskog rivala, sjajna atmosfera se mogla vidjeti i u utakmicama protiv dva najveća hrvatska kluba. Stadion je bio premali za sve one koji su htjeli vidjeti kako se mali Orijent nosi s velikanima. Tijekom cijele sezone Sušačani igraju vrlo hrabar i požrtvovan nogomet. Zajedno s bučnom podrškom sa tribina nadomještaju ograničeni igrački kadar. Orijent je u konačnici zauzeo 14. mjesto od ukupno 16 klubova. Lošem rezultatu su najviše kumovali brojni domaći remiji. Stadion na Sušaku, sa punim plijenom, su jedino napuštali Croatia, Hajduk i Dragovoljac, u konačno poretku i tri prvoplasirane momčadi. Zbog reorganizacije prvenstva je morao napustiti prvoligaško društvo. Ostaje žal što se Orijent nije duže zadržao među "elitom". Djelom je tu zaslužna i nedorasla uprava, njihovi preveliki zalogaji, lako trošenje financijski sredstava i nesnalaženje u takvoj situaciji. Prva liga je osim Orijenta izgubila i sjajne Fuckerse koji su bili osvježenje na navijačkoj sceni. Ispadanjem kluba u niži rang splasnule su i ambicije, došlo je do pomanjkanja financijskih sredstava, nedostatak sponzora, osipanje igrača... Zbog svega toga je patio i rezultat. Klub je sljedećih godina boravio u drugoj ligi. 2014. zbog loše financijske situacije odlazi u stečaj. Iste godine se osniva novi klub pod imenom HNK Orijent 1919. Danas se natječu u drugoj HNL.
"Sto let dura jubav ka se tače. Noge miće zrasle su vele, pasale su generacije cele, ma mi nismo pozabili ono ča smo vavek bili."
"Sto let dura jubav ka se tače. Noge miće zrasle su vele, pasale su generacije cele, ma mi nismo pozabili ono ča smo vavek bili."
ORIJENT NOGOMET '97:
Dragan Talajić: Došao u proljeće 1997. Bivši vratar Sarajeva.
Dean Mladenić: Domaći golman, došao iz juniora Rijeke. Branio u jesenskom dijelu.
Damir Biškup: Obrambeni igrač. Vrhunski bek, brz, visok i jak na lopti.
Aleksandar Bubnjić: Dijete Orijenta. Igrao na poziciji beka. Vrlo dobar i borben igrač.
Željko Škopljanac: Hajdukova škola. Vrhunski igrač velikih mogućnosti. Igrao na poziciji stopera.
Vlatko Đolonga: Također hajdukovo dijete. Obrambeni igrač. Znalac i odličan u duel igri.
Kristian Barun: Dijete Dinama. Za Orijent nastupao dvije sezone. Veza ili krilo.
Adnan Ocelli: Albanski internacionalac. Najčešće igrao na poziciji lijevog beka.
Davor Lasić: Dijete Orijenta. Igrao kao krilo ili napadač. Brz igrač odličnog pasa.
Dean Dadić: Vrlo dobar igrač. Igrao na poziciji desnog beka.
Andrej Živković: Vezni igrač. U Orijent stigao iz Rijeke. Vrlo pouzdan nogometaš.
Jakov Vodopija: Dijete Sušaka. Vrlo dobar u skok igri.
Gordan Deluka: Vezist, sjajan tehničar. Također domaći dečko.
Mario Strilić: Brz krilni igrač dobrog šuta.
Slađan Filipović: Stigao iz Dragovoljca. Brz i vižljast napadač.
Davor Dželalija: Također napadač, klasična devetka. Odličan tehničar te skok igra.
Krimejski feštari točnije Red fuckersi (Crveni jebači) su osnovani krajem 80-ih. Svoj zamah u vidu izrade transparenata, navijanje s bubnjevima, zastavama i nezaobilaznom pirotehnikom doživljavaju početkom 90-ih. Originalni Krimjeski feštari i nemaju puno veze s navijačkim životom.
"Ti si del života moga i ti ćeš vavek to i biti."
"Ti si del života moga i ti ćeš vavek to i biti."
NK Orijent iz albuma Nogomet '97
No comments :
Post a Comment