Language

Thursday, March 21, 2019

LOTHAR MATTHAUS- PRESJEK KARIJERE KROZ SLIČICE

"To je bilo nevjerojatno. Svjetski ste prvak za ostatak života i često vas podsjećaju na to. Možete osvojiti puno trofeja u karijeri, ali naslov svjetskog prvaka je iznad svih njih. Svaki nogometaš sanja o osvajanju svjetskog prvenstva, a ja sam bio jedan od nekolicine koji je podigao trofej kao kapetan. Bilo je puno svijetlih trenutaka u mojoj karijeri, ali osvajanje svjetskog prvenstva sve nadjačava, posebno jer se to dogodilo u zemlji koja je u to vrijeme imala najjaču ligu na svijetu."

Lothar Matthaus, legenda njemačkog, a i svjetskog nogometa. Igrao je na poziciji veznog igrača, a kasnije i kao obrambeni igrač. Često bi popunjavao i upražnjeno mjesto u momčadi zbog čega su ga treneri obožavali. Smatra se za jednog od najboljih veznih igrača u povijesti nogometa te je poznat po svojim odličnim pasovima, pravovremenom zaustavljanju protivničkih nogometaša te kao jedan odličan strijelac.  Nastupio je čak 150 puta za Njemačku reprezentaciju od čega je 25 utakmica odigrao na svjetskim prvenstvima po čemu je rekorder. Osvajač je brojnih trofeja kako na reprezntativnom tako i na klupskom nivou. Najveći dio svoje karijere je proveo u minhenskom Bayernu. Profesionalnu karijeru je počeo u Borussiji Monchengladbach. Proveo je četiri vrlo uspješne sezone u Interu, a karijeru je završio u Metro Starsu. Koliko je bio veliki igrač govori i činjenica da je prvi odnosno posljednji nastup za reprezentaciju imao u razmaku od 20 godina. Mnogi nogometaši mogu samo sanjati toliku klupsku karijeru, a kamoli internacionalnu. Po završetku igračke, započeo je trenersku karijeru ali ni probližno uspješu kakvu je ostvario kao igrač. 

DETALJAN OPIS MATTHAUSOVE KARIJERE:

1978/79 Herzogenaurach: Rodio se u Erlangenu (Bavarska) u Zapadnoj Njemačkoj. U dobi od devet godina je počeo igrati za lokalni klub Herzogenaurach. Seniorsku karijeru je započeo u spomenutom klubu u amaterskoj ligi Bavarske u sezoni 1978/79. Te godine je zabio nevjerojatan 21 gol.

1979/80 Borussia Monchengladbach (Americana): 1979. odlazi u njemačkog bundesligaša Borussiju Monchengladbach. Odmah po dolasku u klub se nametnuo kao jedan od glavnih igrača i u svojoj prvoj sezoni odigrao 41 utakmicu. S klubom je igrao u finalu Kupa UEFE gdje su izgubili od Eintracht Frankfurta.

EURO 1980 Zapadna Njemačka: Dobre igre u prvoj profesionalnoj navele su tadašnjeg izbornika Juppa Derwalla da ga pozove na europsko prvenstvo. Na tom natjecanju je i ostvario svoj debi za nacionalnu vrstu ušavši u igru protiv Nizozemske. Njemačka je u konačnici i osvojila naslov prvaka što je bio prvi veliki trofej za Mathausa.

1980/81 Borussia Monchengladbach (Panini): Nastavio je sa dobrim igrama i u idućoj sezoni.

1981/82 Borussia Monchengladbach (Panini)

Svjetsko prvenstvo 1982 Zapadna Njemačka (Panini): Drugo veliko natjecanje za još uvijek mlađahnog Matthausa. U Španjolskoj, gdje je Njemačka stigla do finala, odigrao je samo dvije utakmice. U finalu je bolja bila Italija.

1982/83 Borussia Monchengladbach (Panini)

1983/84 Borussia Monchengladbach (Panini): Posljednja sezona u Borussiji. Odigrali su vrlo dobru sezonu i završili treći u prvenstvu te su dogurali do finala kupa gdje su igrali protiv Bayerna. U međuvremenu je Matthaus potpisao za Bayern. Ugovor koji je važio od iduće sezone. Tako su se u finalu kupa stali bivši i novi klub njemačkog veznjaka. Regularni dio susreta je završio 1:1, a Matthaus je bio jedan od dvojice koji su promašili prilikom raspucavanja penala. Bayern je tako osvojio DFB Pokal te na taj način ostavio Matthausa bez trofeja u razdoblju provedenom u klubu iz Monchengladbacha. U klubu je ukupno proveo pet sezona odigravši točno 200 utakmica te postigao 51 gol.

EURO 1984 Zapadna Njemačka (Panini): Branitelji naslova iz 1980. su svoj put završili u grupnoj fazi. Tokom turnira je zaradio kaznu od 1000 njemačkih maraka iz razloga što se sa bivšim suigračem iz Borussije iskrao te otišao u restoran. Time je postao prvi igrač koji je kažnjen od strane DFB-a.

1984/85 Bayern Munchen (Panini): 2,4 milijuna njemačkih maraka je vrijedio transfer u Bayern. Prva od mnogih sezona u dresu najvećeg njemačkog kluba. Očekivanja od njega su bila velika. Klub je napustio Rummenigge te Breitner sezonu prije stoga se očekivalo od Matthausa da upotpuni prazninu u veznom redu. Odmah po dolasku je opravdao sva očekivanja. Zabio je, za jednog veznjaka, sjajnih 17 golova. S dolaskom u Bayern došli su i trofeji. Svojim sjajnim igrama ih je odveo do naslova prvaka Njemačke što je ujedno i prvi njegov trofej na klupskoj razini.

1985/86 Bayern Munchen (Panini): Berba trofeja se nastavila i u novoj sezoni. Bayern je osvojio dvostruku krunu.

Svjetsko prvenstvo 1986 Zapadna Njemačka (Panini): Novi izbornik reprezentacije je Franz Beckenbauer koji je Lothara postavio za jednog od najvažnijih igrača u nacionalnom timu što je i bilo za očekivati s obzirom na igre u Bayernu. U Meksiku 1986. je držao vezni red zajedno s iskusnim Felixom Magathom. U prvoj nokaut rundi protiv Maroka je zabio pobjednički gol iz slobodnjaka s 30 metara dvije minute prije kraja. Njemačka je kao i prije četiri godine došla do finala te su opet završili kao vice-prvaci. Ovog puta su izgubili od Maradonine Argentine. Dva svjetska prvenstva i dva izgubljena finala.  Hoće li biti treća sreća za Lothara?

1986/87 Bayern Munchen (Panini): Hattrick! Bayern, otkako je doveo Matthausa osvaja svoju treći titulu u nizu. Bayern je igrao i u finalu europskog kupa gdje su nesretno izgubili s 2 naprema 1 od Porta.

1987/88 Bayern Munchen (Panini): Jedini trofej koji je Bayern osvojio te sezone je superkup. U prvenstvu su ostali nekoliko bodova kratki za Werderom.

EURO 1988 Zapadna Njemačka (Panini): Godinu prije Matthaus postaje kapetanom reprezentacije. Zapadna Njemačka je na domaćem terenu dogurala do polufinala gdje su izgubili od budućeg prvaka Nizozemske. Realiziranim penalom Lothar je doveo Njemačku u vodstvo međutim Koeman i van Basten okreću rezultat u korist Oranja.

1988/89 Inter (Panini): Još tokom proljeća 1988. Matthaus je najavio kako je kompletirao transfer u Inter u vrijednosti od 8,4 milijuna njemačkih maraka. Tamo je otišao zajedno sa Andreasom Brehmeom. Pod trenerskom palicom Giovannija Trapattonija se još više razvio kao igrač te kao vođa. U to vrijeme talijanska liga je bila najbolja na svijetu. Tamo je igrao protiv većine najboljih igrača uključujući i Diega Maradonu. U njegovoj prvoj sezoni u Italiji, Inter je osvojio Scudetto nakon 9 godina posta. Matthaus je dao svoj doprinos sa odigrane 32 utakmice te postignutih devet golova.

1989/90 Inter (Panini): U ljeto 1989. im se pridružuje još jedan Nijemac. Iz Stuttgarta je stigao Jurgen Klinsmann. Jedini osvojeni trofej iz te sezone im je talijanski superkup. U prvenstvu su završili treći, iza Napolija i Milana. Koliko je talijanska Serie A, tada, bila jaka govori i podatak da se čak šest klubova naguralo u razmaku od svega 10 bodova razlike.

Svjetsko prvenstvo 1990 Zapadna Njemačka (Panini): Kako što je već gore spomenuto Matthaus je u ljeto 1990., kao kapetan, odveo Njemačku do naslova svjetskog prvaka, kako sam kaže za njega najvrjedniji trofej u karijeri. Prvenstvo je odigrano na njemu već poznatim terenima odnosno u Italiji. I sam je kasnije rekao kako je igranje svjetskog u Italiji za njega bilo kao kod kuće. Lothar je dirigirao veznim redom i zabio ukupno četiri gola. Dva gola je zabio na otvaranju protiv Jugoslavije, još jedan je dodao u grupi protiv UAE-a, a posljednji je zabio u četvrtfinalu za pobjedu protiv Čehoslovačke. Prije Čehoslovaka su izbacili Nizozemce te im na taj način barem malo vratili za poraz na EURO-u dvije godine ranije. U polufinalu su boljim izvođenjem penala izbacili Engleze. Matthaus je uspješno realizirao svoj penal. U finalu nas je čekala repriza od prije četiri godine. Matthaus i društvo protiv Maradone i njegove kompanije. Dva velika rivala iz talijanske Serie A. Repriza finala prošlog SP-a je ovoga puta završila s drugačijim ishodom. Andreas Brehme je realizirao penal dosuđen u 85. minuti susreta. Matthaus je bio kapetan, a i inače je izvodio penale. Ovoga nije iz razloga jer je imao problema s kopačkama te je na poluvremenu morao obući potpuno nove kopačke. Iz tog razloga ga je bilo strah ali je želio da izvođač bude njegov cimer i suigrač iz Intera, Brehme. Njemačkoj je ovo bio treći naslov na Mundijalima.

1990/91 Inter (Panini): 1990. je bila sjajna godina na Matthausa. Osvojio je nekoliko individualnih nagrada za najboljeg igrača te godine/sezone uključujući i Ballon d'Or France Footballa. Nakon osvajanja svjetskog prvenstva došlo je vrijeme i za prvi UEFA trofej na klupskoj razini. S Interom je osvojio Kup UEFA. Na putu do finala Inter je eliminirao i beogradski Partizan, klub koji će kasnije obilježiti Matthausovu trenersku karijeru. U dvomeču s Partizanom je zabio dva gola. U finalu su igrali protiv rimske vučice. Inter je slavio ukupnim rezultatom sa 2-1. U to vrijeme se finale Kupa UEFE igralo na dvije utakmice. Matthaus je zabio jedan gol, a ukupno ih je zabio 6 tokom cijelog natjecanja. 


1991/92 Inter (Panini): Svoju posljednju sezonu u milanskom klubu Lothar nije okrunio trofejom. Postojale su glasine o transferu u Juventus ali je torinski klub odustao zbog ozljede koju je zaradio u travnju. Ozljeda križnih ligamenata ga je natjerala da otkaže nastup na EURO-u 1992. Nakon ponude od 4,2 milijuna njemačkih maraka, u kolovozu 1992., Inter je pustio njemačkog reprezentativca da se vrati u Bayern. Uvjet za to je bila potpisana suglasnost kako u budućnosti neće zaigrati ni za jedan drugi klub u Italiji. Ukupno je za crno-plave odigrao nešto više od 150 utakmica.


EURO 1992 Njemačka: Ujedinjena Njemačka je bez svog kapetana dogurala do finala gdje su izgubili od senzacije tog EURO-a, Danske.


1992/93 Bayern Munchen (Panini): Nogometnim terenima se vratio u rujnu iste godine. Bayern je u prvenstvu završio drugi iza Werdera.


1993/94 Bayern Munchen (Panini): Matthaus je s Bayernom osvojio prvi naslov Njemačke nakon povratka. Počeo je igrati na poziciji libera.


Svjetsko prvenstvo 1994 Njemačka (Panini): Njemačka nije uspjela obraniti naslov od prije četiri godine. Izgubili su u četvrtfinalu od Bugarske. Matthaus je doveo u vodstvo svoju reprezentaciju golom iz penala. Stoichkov i Letchkov zabijaju za preokret Bugarske. 


1994/95 Bayern Munchen (Panini): Razočaravajuća sezona za Njemačkog diva. Završili su tek šesti u prvenstvu, a najviše tome je kumovala Matthausova ozljeda ahilove tetive.


1995/96 Bayern Munchen (Panini): Vratio se krajem 1995., a mnogi su sumnjali da li će sa 34 na leđima igrati kao nekada. Međutim nastavio je s dobrim igrama te je Bayern dogurao do finala Kupa UEFE ponajviše zahvaljujući golovima Jurgena Klinsmana. U finalu su se sastali sa francuskim Bordeauxom. Slavili su ukupnim rezultatom od 5-1. Matthaus ih je u obje finalne utakmice predvodio kao kapetan. 


1996/97 Bayern Munchen (Panini): Matthaus se nikada nije službeno oprostio od reprezentativnog dresa ali nije bio na spisku igrača za europsko prvenstvo u Engleskoj gdje je Njemačka otišla do samog kraja. Bayern je te sezone osvojio novu titulu prvaka Njemačke.


1997/98 Bayern Munchen (Panini): Sezona u kojoj je Bayern osvojio superkup i kup.


Svjetsko prvenstvo 1998 Njemačka (Panini): Nakon odlaska u reprezentativnu mirovinu Matthiasa Sammera i kampanje novinskog magazina Bilda, Berti Vogts je vratio Matthausa u nacionalnu vrstu. Bio je to povratak nakon gotovo četiri godine izbivanja. U dobi od 37 godine je sudjelovao na svjetskoj smotri u Francuskoj. To mu je bilo peto ali i posljednje svjetsko prvenstvo. Odigrao je četiri utakmice te došao do ukupne brojke od 25 utakmica na mundijalima po čemu je rekorder. Njemačka je u četvrtfinalu poražena od Hrvatske.  


1998/99 Bayern Munchen (Panini): Iako već u poodmakloj životnoj dobi Lothar je odigrao još jednu sezonu na visokom nivou. Tome svjedoči i nagrada za najboljeg igrača Njemačke iste godine te 44 odigrane utakmice. Bayern je još jednom bio prvak Njemačke te je igrao u finalu lige prvaka. Njegovo drugo finale najelitnijeg europskog natjecanja. Prvog je izgubio od Porta dok je ovoga puta bolji bio Manchester United nakon infarktne završnice. Iako je Bayern vrlo rano poveo golom Baslera u 6. minuti, United je dvama golovima u sudačkoj nadoknadi preokrenuo rezultat. Matthaus je igru napustio u 80. minuti. Tako je liga prvaka ostala kao jedini ne osvojeni trofej tokom bogate karijere. 


1999/00 Bayern Munchen (Panini): Za kraj karijere, u Bayernu, osvojio je još jedno prvenstvo, ukupno sedma bundesligaška titula. Prvenstvo su završili sa jednakim brojem bodova kao i drugoplasirani Bayer Leverkusen ali sa boljom gol razlikom. Uoči zadnjeg kola Leverkusenu je bio dovoljan i bod za osiguranje titule međutim izgubili su od SpVgg-a. Bayer je s druge strane ostvario pobjedu protiv Werdera te time osigurao naslov. Ukupno je u 12 sezona, koliko je proveo u Bayernu, odigrao nešto više od 400 utakmica te na konto dodao ravno 100 golova. Posljednju utakmicu je odigrao u ožujku 2000. protiv Reala u ligi prvaka. Istog mjeseca odlazi u SAD u New York Metro Stars.


EURO 2000 Njemačka: 20 godina nakon prvog nastupa Matthaus je i dalje u nacionalnom timu. Našao se na popisu tadašnjeg izbornika za EURO 2000. Vrlo loš nastup branitelja naslova te su se oprostili već u grupnoj fazi. Matthaus je nastupio u sve tri utakmice. Legenda njemačkog nogometa je bila žestoko kritizirana u tamošnjem tisku napominjući kako je odlazak u SAD bio pogreška. Posljednji susret u grupnoj fazi protiv Portugala je ujedno i zadnji Lotharov nastup za Njemačku. To mu je bila 150 utakmica što ga čini igračem sa najviše nastupa za nacionalnu vrstu. Predstavljao ih je na čak 9 velikih natjecanja. Od početka nogometne karijere pa sve do kraja je bio u krugu reprezentacije. Nevjerojatno dostignuće. 


2000 MetroStars (današnji New York Red Bulls) (Upper deck): U MLS-u je igrao od ožujka do rujna 2000. S klubom je osvojio naslov istočne divizije čime je klub izborio nastup u playoffu za prvaka države. U polufinalu playoffa su izgubili od Chicago Firea za koje je igrao Hristo Stoichkov. 


2018 Herzogenaurach: 2018. godine Matthaus se vratio iz mirovine u dobi od 57. godina. Klub u kojemu je počeo karijeru je već bio osigurao titulu prvaka niže lige njemačkog nogometa, a Lothar se oduvijek želio umiroviti u klubu u kojemu je i započeo njegov nogometni put sa devet godina. Kao što je i sam rekao nakon toga: "Oduvijek sam želio ovdje odigrati zadnju natjecateljsku utakmicu." Odigrao je 50. minuta u posljednjoj utakmici te sezone.

TRENERSKA KARIJERA:

2001/02 Rapid Beč: Nedugo nakon što je objesio kopačke o klin započinje njegova trenerska karijera međutim ona nije bila ni približno dobra kao igračka. Završio je drugi u austrijskom prvenstvu. U Kupu UEFA su se susreli sa Partizanom, inače njegovim budućim klubom u trenerskoj karijeri. Nakon poraza od 1-0 u Beogradu u uzvratu su ih pobijedili sa visokih 5-1.

Panini
2002/03 i 2003/04 Partizan Beograd: Trenerom Crno-belih postaje na zimu u sezoni 2002/03. Klub je trenirao u drugom djelu spomenute sezone i odveo ih je do naslova prvaka. U ljeto 2003. upisao se u povijest kluba jer ih je po prvi puta odveo u grupnu fazu lige prvaka. U kvalifikacijama su izbacili Djurgarden te engleski Newcastle. U grupnoj fazi su završili zadnji točnije iza Reala, Porta i Marseille. Ali valja napomenuti kako su ostali neporaženi u sve tri domaće utakmice. Klub je napustio krajem jeseni iste godine.


2004-2006 Mađarska: U prosincu 2003. postaje trenerom Mađarske. Želja nogometnog saveza je bila da ih odvede na svjetsko prvenstvo 2006. Međutim Mađarsku je dopala teška grupa sa Hrvatskom, Švedskom i Bugarskom. U konačnici su završili četvrti tj. iza sve tri spomenute države.


2006 Atletico Paranaense: Nakon Mađarske kratko radi kao trener brazilskog kluba Atletico Paranaense. Nakon samo sedam utakmica se vratio u Njemačku. U klubu je rekao da mora otići iz privatnih problema ali nikada se nije vratio. Tamo je čak i ostavio svoje privatne stvari.


2006/07 Red Bull Salzburg (Panini): Nakon samo dva mjeseca postaje trenerom Salzburga. Nešto kasnije klub je doveo i Trappatonija, inače Matthausovog bivšeg trenera iz doba Intera i Bayerna. Trappatoni je postavljen za sportskog direktora. Zajedno su odveli Red Bull do naslova. 


2008/09 Maccabi Netanya: U travnju 2008. je postavljen za trenera izraelskog kluba. Nakon odrađene samo jedne sezone klub je napustio zbog financijskih problema. Sezonu su završili na četvrtom mjestu.


2010/11 Bugarska: Krajem 2010. postaje izbornikom Bugarske. Mandat je počeo pobjedom protiv Walesa u kvalifikacijama za EURO 2012. Nije se uspio kvalificirati te je nakon godinu dana dobio otkaz. Bio je to njegov zadnji trenerski posao. Danas radi kao nogometni komentator. 


Ukupno je u profesionalnom nogometu odigrao 932 utakmice uz 227 postignuta gola. Osvojio je 26 trofeja uključujući i neke manje bitne. Osvajač je i brojnih individualnih nagrada od kojih je najbitnija Zlatna lopta.


Manje uspješna trenerska karijera. Osvojio je samo dvije titule prvaka: jednu u Srbiji drugu u Austriji.

Wednesday, February 27, 2019

ŽIVOTNA PRIČA FERNANDA CACERESA



Rodio se 1969. u San Isidoru u pokrajini pored glavnog argentinskog grada Buenos Airesa. Bio je najmlađi od šestero braće. Njegov nogometni život je počeo još tokom školskog razdoblja. Nakon nekoliko lokalnih klubova vrlo brzo je zapažen od strane Argentinos Juniorsa. Igrao je za juniore spomenutog  kluba, a seniorski debi je napravio 1986. godine. Igrao je za oba najveća kluba u Argentini: River i Bocu. Većinu svoje karijere je proveo u Španjolskoj ligi gdje je nastupao 10-ak godina većinom u prvoj ligi te nešto kratko i u Segundi. Zaragoza, Valencia, Celta i Cordoba. Fernando Caceres je bivši argentinski nogometaš koji je igrao na poziciji stopera. Nastupao je i za nacionalni tim za kojeg je ukupno odigrao 24 utakmice. Tokom karijere je zaradio nadimak Negro (hrv. Crni) te je iznimno cijenjen od strane navijača svih klubova za koje je igrao uključujući i nacionalnu selekciju zbog svojih “ratničkih“ prezentacija na nogometnom terenu.

Život poslije nogometa mu je obilježila stravična nesreća zbog koje mu je život visio o niti. 1. studenoga 2009. skupina krimanalaca pokušala mu je ukrasti vozilo. Prilikom pljačke je ispucano nekoliko hitaca na Caceresa od kojih mu je jedan prošao kroz desno oko. Ostao je bez oka, a osim toga zadobio je i teške prijelome lubanje. Od tog trenutka započinje njegova velika borba za život. U induciranoj komi izazvanoj od strane liječnika je ukupno proveo 8 tjedana. Međutim liječnici su mu davali jako male šanse za život. Tadašnji ministar zdravlja pokrajine Buenos Aires je izjavio kako je bivši nogometaš u rukama Boga i liječnika te da oni rade sve kako bi mu spasili život. Krajem studenog iste godine je počeo komunicirati znakovima zbog čega su svi postali mnogo optimističniji glede njegovog oporavka. Početkom siječnja 2010. godine je otpušten iz bolnice odakle se zaputio na daljnji opravak točnije na psihomotoričku rehabilitaciju zbog ozljedi koje je zadobio tokom pljačke. Psihomotorička rehabilitacija mu je bila potrebna kako bi ponovno mogao sam hodati. Uspio je prohodati međutim i dan danas je prikovan za kolica. Caceresov prvi san je samostalno hodanje zbog čega i danas ide na rehabilitacije. Na twitteru možete vidjeti video njegovog samostalnog hodanja objavljenog prije par godina. Svakog dana naporno trenira kako bi jednom ponovno mogao hodati. 


Argentinski nogometaš se nikada nije naljutio na svoje napadače što je i izjavio u mnogim intervjuima. Ne osuđuje ih. To su stvari koje se događaju. Ljudi se svakodnevno susreću s raznim problemima i vjerojatno su dečki u tome vidjeli izlaz iz svojih problema. 
2013. godine ga je snašla još jedna pljačka kao da i prva nije bila dovoljna. Ovoga puta u njegovoj kući gdje je u tom trenutku bio sa majkom i snahom. Pljačkaši, koji su iskoristili njegovu nepokretnost, su uzeli svu ušteđevinu koja mu je bila potrebna za rehabilitaciju, zatim nakit, odjeću... 

Njegova borba traje i danas. Želja za obitelji, nogometom i Zaragozom dale su mu snagu da nastavi s oporavkom te da nikada ne odustane. Otac je četvero djece te ima dvoje unučadi. 

Svoju veliku ljubav prema nogometu iskazao je na način da je osnovao klub pod nazivom Fernando Caceres FC (skr. FCFC). Napravio je to zbog svojih najbližih kako bi im pokazao svoju želju za životom. Drugi razlog osnivanja kluba je bio i dječak kojega je upoznao u klinici za oporavak. Oboje su imali isti raspored terapije, a u trenutku kada su mu rekli da neće moći ponovno hodati (dječak op.a.) odlučio je da mora napraviti nešto za ljude koji pate. Odlučio je to napraviti preko nogometa, sporta u kojemu se i sam proslavio. Spomenuta nesreća mu je uvelike promijenila život ali i donijela mnoge pozitivne stvari poput ovog projekta s osnivanjem kluba. 
Klub je osnovan 2013. godine, a klupske boje su crna, crvena i bijela. Crna boja označava smrt jer mu je život ovisio o niti; crvena označava strast za životom, a bijela predstavlja nadu koju nikada nije izgubio. Klub se sastoji od mladih igrača u dobi do 24. godine. Njegova velika želja je maknuti djecu s ulice i odvesti ih na pravi put. Pružiti mladima drugačiju šansu od one koja se nudi na ulici, a to je put droge i kriminala. Posebno se to odnosi na profil mladih ljudi koji su ga pokušali ubiti. Za takve osobe nogomet može biti nova prilika u životu. Njegov cilj je podijeliti s djecom ono “malo ili puno“ što je on naučio tokom svojih godina kao profesionalni nogometaš ali i o životu nakon nogometa. Za njega je to lijepo iskustvo koje mu opet pruža to zadovoljstvo da bude blizu terena. Kroz njegov klub mnogi od tih nogometaša bi mogli napredovati i jednog dana biti prepoznati od mnogo većih klubova.  
-Fernando Caceres FC (Nogometni klub Fernando Caceres)

Osim ponovno hodanja Caceres ima još jedan san, a to je da njegov klub jednog dana igra u višim ligama argentinskog nogometa. Osim toga želja mu je jednoga dana raditi i kao trener Zaragoze. Njegov je to klub, a i grad, u kojem je proveo jako lijepe trenutke svoje karijere.

Iako tužna priča s druge strane i vrlo lijepa životna priča o tome kako ne treba odustajati kada nas u životu snađu prvi problemi. Jedna inspirativna priča o ne odustajanju te o želji za životom unatoč svim nedaćama. Veliko poštovanje za El Negra te zahvala za istinsko životno nadahnuće s željom da što prije prohoda. 

KARIJERA FERNANDA CACERESA:
Argentinos Juniors 1986-1991: Seniorsku karijeru započinje u Arg. Juniorsima 1986. U pet godina koliko je ostao u klubu je odigrao preko stotinu utakmica postigavši pritom 5 golova.


River Plate 1992 (Ultra Figus): 1992. godine potpisuje za jedan od najvećih klubova u Argentini,River Plate.


River Plate 1993 (Ultra Figus): U Riveru se zadržao dvije sezone. U 71. utakmici je postigao 11 golova.


Zaragoza 1993/94 (Colecciones ESTE): U ljeto 1993. napušta Argentinu te odlazi u Španjolsku gdje potpisuje za Zaragozu. Odmah po dolasku postaje jedna od važnih karika svoga kluba. U toj sezoni osvajaju Kup Kralja boljim izvođenjem penala od Celte Vigo. U seriji raspucavanja Caceres je zabio prvi penal za Zaragozu. 


Argentina WC 1994 (Estadio): Svoj debi za reprezentaciju je ostvario 1992. S Argentinom je 1993. osvojio Copa Americu. U finalnoj utakmici protiv Meksika je igrao od 40. minute kada je zamijenio kapetana Ruggerija. Nacionalni tim je predstavljao i na SP-u 1994. u SAD-u.

 
Zaragoza 1994/95 (Colecciones ESTE): Još jedna odlična sezona za Zaragozu. Klub je osvojio najveći trofej u njihovoj povijesti, sada već bivši UEFA Kup pobjednika kupova gdje su u finalu bili bolji od engleskog Arsenala. 

 
Zaragoza 1995/96 (Colecciones ESTE): Posljednja sezona u klubu sa La Romarede. U samo tri sezone odigrao je preko stotinu službenih utakmica uz tri postignuta gola. 


Boca Juniors 1996 (Cromy): 1996. se nakratko vraća u svoju domovinu gdje potpisuje za drugi najveći klub u Argentini, Bocu Juniors. Time se svrstao na popis igrača koji su igrali za oba velika rivala iz Buenos Airesa. Za Bocu je odigrao samo 15 utakmica. Jedan od njegovih golova dostupnih na Youtubeu pokazuju kako u svome repertoaru imao i lijepih poteza. Gol je postigao na utakmici Boce i Uniona. Gooolaaazoo, El Negro Caceres.


Valencia 1996/97 (Mundicromo): Nakon kratke epizode u Boci vraća se u Španjolsku točnije u Valenciju. Tamo je igrao sa svojim sunarodnjacima Claudiom Lopezom i Arielom Ortegom. U Valenciji je također bio član prve postave.


Valencia 1997/98 (Colecciones ESTE): U Valenciji se zadržao dvije sezone te odigrao 60-ak utakmica.

album sličice Bonart 1998
Argentina WC 1998 (Bonart): Za Argentinu je ukupno odigrao 24 utakmice. Svoj jedini pogodak (video 7:10 min) je postigao u kvalifikacijama za SP 1998. protiv Kolumbije (1-1). U konačnici se nije našao na popisu za svjetsko u Francuskoj. Sličica iz albuma svjetskog 1998. srpskog izdavača Bonart.


Celta Vigo 1998/99 (Colecciones ESTE): U ljeto 1998. potpisuje za svoj treći klub u Španjolskoj. Tih godina u klubu iz Viga je igralo niz sjajnih igrača poput Salgada, Makelelea, Karpina, Mazinha, Mostovoia... Mjesto u obrani prve postave bilo je osigurano za Caceresa. 


Celta Vigo 1999/00 (Colecciones ESTE): Kao igrač obrane, očekivano, nije zabijao mnogo. U ovoj sezoni je zabio samo jedan gol i to svom bivšem klubu Zaragozi. Negro je poentirao za 1-1. Celta je u konačnici slavila sa 2-1. 


Celta Vigo 2000/01 (Colecciones ESTE): U ljeto 2000. s Celtom je osvojio Intertoto cup. Celta je dogurala do finala Kupa Kralja međutim bolja je bila Zaragoza. Caceres je odigrao svih 90 minuta u porazu od bivšeg kluba.


Celta Vigo 2001/02 (Colecciones ESTE)


Celta Vigo 2002/03 (Colecciones ESTE): Najbolji ligaški rezultat za Celtu tokom Caceresovog perioda. Završili su na četvrtoj poziciji, ispred primjerice Valencije i Barcelone, te time osigurali kvalifikacije za Ligu prvaka iduće sezone. 


Celta Vigo 2003/04 (Colecciones ESTE): Celta je uspješno prošla kroz kvalifikacije za Ligu Prvaka. U grupnoj fazi su završili drugi, iza Milana, a ispred Club Bruggea te Ajax. U šesnaestini finala su ispali od Arsenala. Igranjem u ligi prvaka patilo je domaće prvenstvo čime je Celta završila predzadnja. Ispadanjem u drugu ligu klub je napustilo nekoliko važnih igrača uključujući i Caceresa. Ukupno se u Celti zadržao 6 godina što je najduži period što je proveo u jednom klubu. U tih 6 sezona je odigrao više od 250 utakmica te postigao 7 golova.


Cordoba 2004/05 (Mundicromo): Iako je Celta ispala u drugu ligu Caceres se zadržao u španjolskoj Segundi potpisavši za Cordobu. Za spomenuti klub je odigrao samo 12 utakmica te se vratio u svoju domovinu. 


Independiente 2005 (Panini Apertura): Po dolasku u Argentinu potpisuje za još jedan klub iz Buenos Airesa. Ovog puta za Independiente u kojem se zadržao do 2006. godine kada se ponovo vraća u Arg. Juniorse. Ozbiljna ozljeda koljena ga je spriječila da odigra barem jednu utakmicu za klub u kojemu je i počeo svoju karijeru. Umirovio se 2007. godine. Nakon toga započinje i svoju trenersku karijeru u kojoj je kratko, prije nesretne pljačke, radio kao trener rezervi Independientea.  


Tokom karijere je predstavljao osam različitih klubova te reprezentaciju Argentine. Ukupno je odigrao 730 utakmica te zabio 28 golova.