ZADARKOMERC- NIKAD PREŽALJENA BAJKA

-Priko baluna do Fiat Una. Legendarna nagradna igra za vrijeme zlatnih zadarskih nogometnih dana. Na dalmatinskom derbiju Zadarkomerc - Hajduk pred prepunim tribinama zapjevao je proljeća 1997. i Mladen Grdović

Klub sa Stanova jedan je od kamena temeljaca našeg nogometa. Od prve sezone samostalne države konstantni prvoligaš. Prvo ispadanje iz elite uslijedilo je na kraju sezone 1994./95. te su zadarski nogometaši jednu sezonu proveli u tada novooformljenoj 1. B ligi. Ljeta 1996. Zadar se vratio u svoje prirodno stanište. Na Stanove su opet počeli pristizati najjači hr-klubovi. Nakon uvodna 2 kola klupu je napustio doajen naše lige, Stanko Mršić, a na klupu je zasjeo Ante Čačić, Zadranima dobro poznato lice iz sezone 1990./91. kada je izborena Druga liga bivše države, zahvaljujući kojoj je Zadar postao prvoligaš u prvoj sezoni HNL-a. Sastav prepun iskustva u liku jednog od najboljih golmana lige Fahrudina Šehića, rutiniranog libera Joška Španjića, u vezi su ordinirali Saša Glavaš i tada još uvijek mlađahni (u, kako to sada zvuči) i neuništivi Jakov Surać, pojačani lucidnim veznjakom Draganom Buterinom. Napad je bio u rukama starog lisca Zorana Vujčića i mlade nade Ante Galešića. Tu je jesen svoje prve minute u plavom dresu zabilježio i Saša Bjelanović. Međutim, rezultati nisu pratili ambicije, te se u zimsku stanku ušlo s rezultatskim deficitom. Pri kraju jeseni iz Ulice pjesnika došao je splitski dvojac Dalibor Zebić - Jakša Krstulović, a zimski „mercato“ u plave redove doveo je ruskog internacionalca na poziciji libera Sergeja Neimana, iz Slovenije je stigao i zadnji vezni Marijan Bakula, jedan od najagresivnijih igrača u povijesti kluba. Vratarska ikona i ljubimac tribina Fahrudin Šehić je napustio klub nakon neslaganja s trenerom Čačićem, a na njegovo mjesto je stigao danas nažalost pokojni Alen Dautbegović. Obranu je pojačao Nikša Boljat, vezu Vinko Marača, napad Muhamed Tahirović. Proljeće je bilo obojano zadarskim bojama, Stanovi su postajali pretijesni, a kad bi se samo gledala proljetna polusezona Zadar bi bio drugi, iza tada neprikosnovene Croatije. Na poluvremenu se izvlačio dobitnik kosilice i Fiat Una, tada zahuktalog glavnog sponzora Zadarkomerca. Pobjedom u Vinkovcima u zadnjem kolu od 1:2 stavljen je pečat na opstanak i bio je to put u legendarnu zadarsku sezonu 1997./98. i povijesnu Ligu 6. Tko su junaci tadašnjeg vremena?

NK Zadarkomerc iz albuma Nogomet 1997:

Tornado- najvrući teren HNL-a u to vrijeme bez premca su bili Stanovi. Na "običnim" utakmicama bez obzira na vremenske uvjete nikada ispod 3-4 tisuće ljudi, a dolasci Hajduka i Croatije punili su tribine do vrha, karte nije bilo ni za lijek, 10 000 ljudi tada je puhalo za vrat suparnicima.

Stoje: Jakov Pinčić (trener vratara), Joško Španjić, Tomislav Rogić, Ante Galešić, Dalibor Zebić, Jakša Krstulović, Slavko Ferić, Slavko Pernar (direktor), Zoran Vujčić, Marijan Bakula, Nikša Boljat, Alen Dautbegović i Josip Bepo Bajlo (pomoćni trener)
Čuče: Vinko Marača, Elvis Pinčić, Sergej Neiman, Vladimir Klaić, Muhamed Tahirović, Zvonimir Jurić, Lukša Veraja, Dragan Buterin i Jakov Surać

Alen Dautbegović - trajao jednu polusezonu, uglavnom korektan i siguran, a najveći problem bile su mu povratne lopte koje je nogom trebalo vratiti u polje, redovito su završavale u obližnjim dvorištima, u kojima je tada bilo uputno ne obavljati radove.  Nažalost, 2010. je umro nakon kratke bolesti.

Tomislav Rogić - vojnik kluba, dijete Zadra u kojem je prošao sve od pionira do trenera vratara. Danas trener vratara velikog Club Bruggea. Spomenute sezone skupljao iskustvo, učio od Fahrudina Šehića, što je privilegija sama po sebi.

Vladimir Klaić - motorin s desnog boka, pristigao iz Vinkovaca. Čovjek od zadatka. Prema naprijed se nisu očekivala čuda od plavokosog momka iz Orašja, ali prema natrag kraj njega prolaza nije bilo. Čvrst, pouzdan, korektan. Nazamjenjiv.

Zvonimir Jurić - Život cili plavo-bili. Cijela karijera samo i jedino Zadar. Lijevi branič ili stoper po potrebi, britak, žestok, agresivan do krajnjih granica. Nakon karijere ostao u klubu gdje je u nekoliko navrata kao vatrogasno rješenje bio i trener prvog sastava.

Dalibor Zebić - stoper dugog koraka i kratkog fitilja, kralj „zraka“, u to vrijeme u formi života. Dolaskom na Stanove oživio je svoju karijeru te je do njenog završetka 2005. proveo dvije sezone u Osijeku 1999.-2001., sve ostalo vrijeme bio je vjeran Stanovima.

Vinko Marača - stobrečki fantazista, na Stanovima nije ispoljio ni dio svoje neosporne magije, ali mora se priznati da je i konkurencija bila nikad jača. Uglavnom ulazio s klupe.

Joško Španjić - doktor obrane. Smirenost, inteligencija i lakoća rješavanja situacija krasile su legendarnog zadarskog libera. 4 i pol sezone na Stanovima. Nezamjenjiv, pouzdan i zapamćen kao jedan od najboljih obrambenih igrača u povijesti kluba.

Sergej Neiman-Jesenjin u kopačkama. Dijagonala za udžbenike, tehnika u malom prstu, taktički jedan od najpismenijih ljudi tog vremena u našoj ligi. Ostao u srcima istinskih zadarskih nogometnih fanatika kao malo koji stranac. S pravom.

Muhamed Tahirović - Munitis za siromašne, proklamiran kao osvježenje ispaćenog napada nije se uklopio u zadarsku priču. Zoran Vujčić i Ante Galešić vodili su glavnu riječ, a proljeće je označilo erupciju tada mladog Saše Bjelanovića.

Nikša Boljat - vrijedni stoper, nikad spektakularan, uvijek korektan. Onaj igrač kojeg moraš imati u ekipi, sintagma „koristan klupski igrač“ kod ovog čovjeka dobiva puni smisao.

Dragan Buterin - mladi reprezentativac države početkom 90-ih i jedan od najvećih zadarskih talenata. Sitan korak, minijature, majstorski prekidi krasili su ovog čovjeka koji je kasnije respektabilnu karijeru ostvario u Njemačkom Ulmu. Majstor kakvi se rijetko susreću.

Jakov Surać - najdugovječniji igrač u povijesti HNL-a, institucija kluba sa Stanova, dugogodišnji kapetan i jedan od zadarskih nogometnih hodajućih spomenika.

Ante Galešić - Saša Bjelanović napravio je veliku karijeru u Italiji, ali Ante Galešić je bio taj na kojeg su stavljane nade za veliku karijeru. Ozljede i splet nesretnih okolnosti učinile su to da je Ante karijeru gradio u Gospiću, Raštanima i Pagu, klubovima nedostojnim svoje proklamirane reputacije.

Jakša Krstulović - vlasnik vjerojatno najjačeg udarca u povijesti naše lige. Stipe Pletikosa vjerojatno ga još sanja noćima. Gol splitskoj hobotnici s 47 metara još se prepričava u svakom kutku gdje su HNL fanatici.

Marijan Bakula - igrač od kojeg se suparnicima ledila krv u žilama. Nakon njegovih prekršaja rijetko se nastavljala igra, uvijek u vrhu poretka igrača s najviše kartona u ligi. Uz dominantnu fizičku staturu i agresivnost, bio je to igrač koji je imao fino pridodavanje u fazu napada i dobar osjećaj za gol, nerijetko je bio strijelac i puno puta uveseljavao publiku na Stanovima.

Zoran Vujčić- Hajduk, Dinamo Vinkovci, Rijeka, Levante. Došao na Stanove s vrećom iskustva. Igrač odličnog osjećaja za igru, stara kost i rutiner koji je dao pun doprinos u tri zadarske sezone.

Panini je za sličice Rusija 2018 oborio rekord – sada ih žele kupiti Amerikanci!

Panini je za sličice Rusija 2018 oborio rekord – sada ih žele kupiti Amerikanci!

Interes za sličicama Panini prelazi preko oceana i dolazi sve do Sjedinjenih Američkih Država. Glasine vezane za promjenu vlasništva te tvrtke, koja je dobro poznata u cijelome svijetu zbog svojih albuma sa slikama nogometaša i ostalih sportaša, počele su kružiti svijetom nešto jačim intenzitetom zadnjih tjedana.

Zadnjih mjeseci je nekoliko potencijalnih kupaca tvrtke počelo proučavati portfolio tvrtke Panini, koju danas nadzire društvo Ad Aldo Hugo Sallustro, zajedno s ostalim partnerima. Oni koji drže najveći udio u tvrtki Panini bi trebali dopustiti američkoj banci Lincoln International, koja se bavi investicijama, da procijeni eventualna udruženja koja su zainteresirana za preuzimanje Paninija. U slučaju da se preuzimanje desi, to bi bilo, za početak, najvažnije.

Cilj bi narednih tjedana bio, kako bi se uopće nešto pokrenulo, pokrenuti aukciju za mali broj potencijalnih mušterija – ako je vjerovati glasinama, bilo bi pozvano najviše 4-5 subjekata (ljudi ili grupa – teško je reći) da uopće pogledaju dossier. Pola bi ih bilo privatnih pravnih agencija, dok bi druga polovica bila strateške grupe, da budemo nešto detaljniji – velike multinacionalne američke tvrtke.

Jedna od pretpostavki, koja je poput glasine kružila u prošlosti, jest bila ta vezana za spajanje s newyorškom tvrtkom Topps. Tvrtka Topps je multinacionalna tvrtka koja je se u početku bila u duhanskoj industriji, no kasnije je ušla i u biznis sličica i albuma u SAD-u (poznati su oni za baseball). Osim u SAD-u, poznati su i u Europi, zato što drže prava za englesku Premier ligu, nakon što su preuzeli ono što je radila tvrtka Merlin Publishing. Ostaje nam nagađati hoće li (ili uopće neće) Topps biti među zainteresiranima.

Cijena je podosta visoka – u financijskim okruzima priča se o procjeni većoj od milijardu eura. To nije prvi put da portfolio tvrtke Panini završava na stolovima velikih međunarodnih tvrka i grupa za ulaganje. Zadnjih desetak godina, ulagači u Panini su se raspitivali više puta oko prodaje, koja se, međutim, nije nikada desila. Jedan od faktora koji su potencijalni kupci uvijek uzimali u razmatranje je uvijek bilo njihovo poslovanje u ciklusima.

Panini, koji djeluje u 125 zemalja, ima prihod koji je u jakom porastu svake parne godine (doba europskih ili svjetskih nogometnih prvenstava). Trend u ciklusima, koji bi, bez sportskih događanja, imao zaradu od 500 miliona. Ta brojka prelazi 600 mil. kada dođe vrijeme europskog prvenstva, odnosno, prelazi 700 mil. i približava se brojci od 800 mil kada na vrata dođe svjetsko prvenstvo.

No Panini je uvijek sposoban stvoriti bruto dobit veću od 200 mil. eura u godini kada se održava svjetsko nogometno prvenstvo. Europska prvenstva imaju nešto manju isplativost od svjetskih prvenstava, a ono vrijeme u kojem natjecanja nema, zarada se vrti oko 40 do 50 miliona bruto dobiti.

Baš bi 2018. trebala završiti s rekordnim rezultatima, koje pokazuju boom proizvoda vezanih uz FIFA-ino Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Dovoljno je uzeti u obzir to da bi ova godina mogla potući rekord 2014. godine, kada se održalo Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Panini je tad ostvario prihode između 700 i 800 mil., odnosno bruto zaradu od 200 mil. Valjalo bi reći da se prije 4 godina, za vrijeme Svjetskog prvenstva u Brazilu, dao zadatak poslovnoj banci Nomura, sličan ovome o kojem je bilo govora na početku ovog članka. Na kraju, taj se proces iz 2014. nije priveo kraju.

Obradio: Marko Zrinjan

Izvor: Panini kolekcionari Hrvatska

UEFA EUROPA LEAGUE 2018/19 MANAGERS DURING THEIR PLAYING DAYS

Second european football club tournament organized by UEFA, Europa League. Here you can see all 2018/19 season club managers during their senior football careers. Of course not all of them played football professionally like Auturoi, Tripišovski, Musayev and Nikolić. Current Arsenal manager Unai Emery won Europa League three times in a row, all with Sevilla. Some of these managers have won it like players.

Heiko Herrlich (Bayer Leverkusen): Here as a player of same club in 1989/90.

Paulo Autuori (Ludogorets): Autuori never played football professionally. He started his coaching career back in 1975. Here you can see him as coach of Maritimo in 1992/93.

Ludovic Magnin (Zurich): Here in Yverdon Sports 1997/98.

Andoni Iraola (AEK Larnaca): As a player of Athletic Club in 2014/15.

Marco Rose (Red Bull Salzburg): Sticker from 2005/06 in Mainz jersey.

Brendan Rodgers (Celtic): Here you can see Rodgers as a young player in Ballymena United.

Ralf Rangnick (RB Leipzig): Here in Viktoria Backang from 1983 to 1985.

Rini Coolen (Rosenborg): Coolen as Go Ahead Eagles player in 1986/87.

Sergei Semak (Zenit): Semak won UEFA Cup (todays EL) in 2005 with CSKA. Here is he in jersey of Rubin Kazan 2009/10.

Stale Solbakken (Copenhagen): His sticker from Panini EURO 2000 album.

Ricardo Gomes (Bordeaux): As Benfica player in 1995/96.

Jindrich Trpišovski (Slavia Prague): Jindrich never played football professionally. Here on this picture as a Slovan Liberec manager.

Hein Vanhaezebrouck (Anderlecht): Here as a player of Lokeren in 1998/99.

Phillip Cocu (Fenerbahce): Cocu as a Vitesse player in 1992/93.

Nenad Bjelica (Dinamo Zagreb): In jersey of Kaiserslautern 2002/03.

Radoslav Latal (Spartak Trnava): Latal won UEFA Cup in 1996/97 with Schalke. Sticker from Panini Fussball 97.

Unai Emery (Arsenal): As Real Sociedad player in 1995/96. Emery won 3 Europa League titles as Sevilla manager.

Jose Peseiro (Sporting CP): Here as a player of smaller Portuguese club Oriental in 1984/85.

Gurban Gurbanov (Qarabag): He is current coach of both Qarabag and Azerbaijan national football team. Here as a national team player in 2004.

Vasyl Sachko (Vorskla Poltava): Here as a player of same club where he played from 2008 to 2012.

Pedro Martins (Olympiacos): Martins in Sporting 1995/96.

Gennaro Gattuso (Milan): Ivan as a player of Salernitana in 1998/99.

Quique Setien (Betis): Here as s Santander player in 1981/82. 

Dino Toppmoller (F91 Dudelange): Dino as Bochum player in 2001/02.

Javier Calleja (Villarreal): As a player of same club in 2001/02 season.

Dietmar Kuhbauer (Rapid Wien): He also played in Rapid Wien for 5 seasons. Here on picture 1994/95. 

Massimo Carrera (Spartak Moscow): Here as Juventus player in 1992/93 when they won UEFA Cup.

Steven Gerrard (Rangers): UEFA Cup winner in 2001 with Liverpool.

Simone Inzaghi (Lazio): Here as Lazio player in 2004/05.

Rudi Garcia (Marseille): On this sticker as Lille player in 1985/86.

Adi Hutter (Eintracht Frankfurt): Here as player of Casino Salzburg (Red Bull) in 1994/95.

Sofronis Avgousti (Apollon): Sofronis also played for Apollon in three occasions. Here on this sticker season 2000/01.

Senol Gunes (Besiktas): On this picture as a player of Turkey national team for whom he played 31 match from 1976 to 1987.

Philippe Clement (Genk): He was also a Genk footballer for three seasons. Here you can see Panini sticker from 1997/98.

Uwe Rosler (Malmo): Here in Manchester City 1996/97.

Geir Bakke (Sarpsborg 08): On this picture in Stabaek where he played from 1995-97.

Pablo Machin (Sevilla): In his short football career Machin played for Numancia and their B team.

Murad Musayev (Krasnodar): Musayev wasn't a professional footballer. He started his coaching career in 2005 being coach of Krasnodar youth teams, reserves... From 2018 he is coach of A team.

Michel Preud'homme (Standard Liege): He was a Liege goalkeeper for about 10 years. Here as a young player for Standard in 1981/82.

Cihat Arslan (Akhisarspor): Arslan in a jersey of Kayserispor 2002/03 

Alyaksandr Khatskevich (Dynamo Kyiv): Here was also a footballer of great Dynamo Kyiv team from late 90s.

Roman Hryhorchuk (Astana): Don't know in which club jersey is this photo.

Sabri Lamouchi (Rennes): Sabri in jersey of Auxerre in 1994/95.

Petr Rada (Jablonec): Here in Fortuna Dusseldorf from 90s.

Maurizio Sarri (Chelsea): On this picture as a player of amateur club Figline.

Razvan Lucescu (PAOK): Razvan as Rapid Bucuresti player in early 2000s.

Alyaksey Baha (Bate Borisov): Baha in jersey of Dinamo Brest 2008-2010.

Marko Nikolić (MOL Vidi): In his short football career he played for third league side Dorcol. Here you can see him as Rad manager.