BRONČANI 1998: DVADESET GODINA POSLIJE

Ove godine se navršava 20. obljetnica od osvajanja bronce na Svjetskom Prvenstvu u Francuskoj. U ljeto 1998. godine ostvaren je, vjerojatno, najveći uspjeh hrvatskog momčadskog sporta. Vladala je tada prava ludnica u cijeloj Hrvatskoj. Stotine tisuća ljudi je u to vrijeme bilo po ulicama. Svi su tada disali kao jedan, kako igrači tako i navijači.  Hrvatska je proživljavala nikad viđenu atmosferu. 
Svi vjerojatno i napamet znate Hrvatski put do trećeg mjesta ali da se u kratkim crtama još jednom prisjetimo. U kvalifikacijskoj grupi, sa čak tri države bivše Jugoslavije (uz Hrvatsku, BiH i Slovenija) te europskim prvakom iz 1992. Danskom te uvijek neugodnim Grcima, Hrvatska je zauzela drugu poziciju. U zadnjoj rundi Hrvatska je s lakoćom pobijedila momčad iz susjedne nam dežele. S druge strane je morala osluškivati događaje iz Atene gdje su igrali domaćin Grčka i Danska koja je već bila osigurala prvu poziciju. Peter Schmeichel je izluđivao grčke napadače te uspio sačuvati svoju mrežu netaknutom. Utakmica je završila bez golova što je i službeno značilo da će Hrvatska ići u dodatne kvalifikacije. Tamo nas je čekala Ukrajina sa budućom Zlatnom loptom, Andrijem Shevchenkom. U prvoj utakmici, igranoj u Zagrebu, Hrvatska je slavila golovima Bilića i Vlaovića. Ukrajinici su krenuli furiozno u uzvratni susret. Napadi su stizali sa svih strana. Jednu lošu obranjenu loptu u gol je pospremio upravo Shevchenko. Bila je tek peta minuta susreta. Sve nade Ukrajinaca je utišao Alen Bokšić pogotkom u 27. minuti. Iako je svojim pogotkom odveo Hrvatsku u Francusku, Bokšić zbog ozljede nije nastupio na najvećoj nogometnoj smotri. Hrvatska je i bez njega briljirala i uzela broncu. Hrvatskoj je to bio prvi nastup na Svjetskom prvenstvu. Ždrijeb nas je svrstao u posljednju (H) grupu sa dvostrukim Svjetskim prvakom Argentinom, te Jamajkom i Japanom. U prvom susretu smo igrali protiv još jednog debitanta Jamajke. Hrvatska je slavila s ukupnim rezultatom tri naprema jedan, a prvi pogodak Hrvatske na “Mundijalima“ je djelo Marija Stanića. U drugom susretu smo pobijedili i trećeg debitanta ove grupe Japan te time osigurali drugu fazu natjecanja. Jedini pogodak je zabio Davor Šuker. Minimalnim porazom u trećem susretu smo zauzeli drugu poziciju. U prvoj knock-out fazi susreli smo se sa Rumunjskom predvođenu “Maradonom s Karpata“, Gheorghom Hagijem. Hrvatska je slavila golom Šukera iz penala na samom kraju prvog poluvremena. Uslijedio je susret protiv Njemačke te prilika da im vratimo za krađu od prije dvije godine na Europskom prvenstvu. Ključan trenutak susreta se dogodio u 40. minuti kada je Worns dobio crveni karton zbog grubog starta na Davoru Šukeru. U sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena Jarni je načeo mrežu Kopkea. Nijemce su dokrajčili Vlaović i Šuker golovima u 80. i 85. minuti. Pobjeda se slavila diljem domovine do ranih jutarnjih sati. Uslijedio je susret sa domaćinom Francuskom. Postojao je određeni pritisak u francuskim redovima zbog toga što su bili domaćini, a i činjenice da do tada nikada nisu osvojili svjetsku titulu. Povela je Hrvatska na samom početku drugog poluvremena nakon sjajne asistencije Asanovića za Šukera. Međutim vrlo brzo je došlo izjednačenje, a kasnije i vodstvo Francuske. Oba njihova gola je zabio Thuram, njegovi jedini golovi u dresu reprezentacije.  Posljednjih 15-ak minuta domaćin je igrao s igračem manje zbog crvenog kartona Laurenta Blanca. Međutim rezultat se nije mijenjao. Mnogi se pitaju zašto je izbornik Prosinečkog uveo u igru tek u 89. minuti. Francuzi su slavili ulazak u finale, a Hrvatska se morala “zadovoljiti“ utakmicom za treće mjesto. U uzbudljivoj utakmici za treće mjesto Hrvatska je slavila s 2-1 protiv Nizozemske. Sva tri pogotka su pala u prvom poluvremenu.  Povela je Hrvatska golom Prosinečkog, izjednačio je Zenden, a konačni rezultat je postavio Šuker svojim šestim golom na Svjetskom prvenstvu čime je postao najbolji strijelac.

Ukupno su 22 igrača predstavljala Hrvatsku na Svjetskom Prvenstvu u Francuskoj. Svi oni su zlatim slovima upisani u povijest hrvatskog sporta. Gdje su danas i čime se bave dvadeset godina nakon velikog uspjeha? Koliki je njihov obol u osvajanju bronce te kako su im se razvijale karijere nakon SP-a? Više o tome u sljedećih nekoliko crtica. Napomena u prvoj zagradi se nalazi klub u kojem je igrao 1998., a u drugoj ukupan broj nastupa/golova za reprezentaciju. Kao što znamo izbornik Hrvatske je bio Ćiro Blažević, a pomoćnici su mu bili Ivan Sušak, Branko Ivanković, Ivan Katalinić te Luka Radman. 

Miroslav "Ćiro" Blažević: Hrvatsku je preuzeo 1994. i vodio je u trima kvalifikacijama. Otišao je 2000. nakon što nije izborio nastup na EURO-u. Kasnije trenira mnoge reprezentacije i klubove ali bez većih uspjeha. Prvak je Hrvatske s Dinamom. Osvojio je s njima i jedan Superkup te još jedan s Hajdukom. Bosnu je odveo u playoff kvalifikacija za SP 2010 ali je izgubio od Portugala. Danas je u mirovni te ga često možemo vidjeti na televiziji kako daje intervjue. 

Dražen Ladić (Croatia Zagreb)(59/0): Deset godina prvi golman reprezentacije. Iako je bio poznat po kiksevima, briljirao je na Svjetskom 98-e. Jedan je od najzaslužnijih što je Hrvatska došla do bronce. Dvije godine kasnije je završio igračku karijeru. Danas radi kao pomoćnik Daliću u reprezentaciji.

Marjan Mrmić (Bešiktaš)(14/0): Nije nastupao u Francuskoj. Nakon SP-a se vraća u Varteks, a karijeru zaključuje u belgijskom Charleroiju. Danas radi kao trener golmana u hrvatskoj reprezentaciji te Bešiktašu.   

Vladimir Vasilj (Hrvatski Dragovoljac)(2/0): Kao i Mrmić nije nastupao 1998. Zanimljivost je što je bio treći golman i na sljedeća dva velika natjecanja Hrvatske reprezentacije. SP 2002. i EURO 2004. U ljeto 1998. potpisuje za Dinamo ali je uglavnom bio rezerva. Kasnije igra za Zagreb, Varteks, opet Dinamo, turski Konyaspor te Široki Brijeg u kojem i završava profesionalnu karijeru. Prvak Hrvatske je tri puta (jednom Zagreb ostalo Dinamo) te jedan naslov sa Širokim. Kasnije nakon umirovljenja kratko radi kao sportski direktor u Brotnju te kao trener golmana u Zrinjskom. Ima dvojicu sinova koji su nastavili očevim stopama. U nedavnom razgovoru za bosansku "Našu TV" je rekao kako u budućnosti planira u NK Brotnju osnovati školu vratara, omladinsku školu te postati članom uprave spomenutog kluba. Planovi su mu unaprjeđenje NK Brotnja.  

Anthony Šerić (Hajduk Split)(16/0): U Francukoj 1998. je bio zamjena i nije odigrao ni minute. Imao je tada samo 19 godina. Kasnije igra za nekoliko talijanskih klubova poput Parme i Lazija, zatim odlazi u Grčku u Panathinaikos te turski Bešiktaš. U Turskoj je osvojio prvenstvo i kup. Uslijedio je povratak, na jednu sezonu, u Hajduk gdje osvaja kup. Posljednji klubovi u karijeri su mu Karabukspor te Olhanense. Šerić danas radi kao menadžer. 

Igor Štimac (Derby County)(53/2): Stup obrane 1998. Igrao je u svim utakmicama. Nakon Derbija igra za West Ham i Hajduk gdje završava igračku karijeru. Nakon toga se bavi trenerskim poslom te kao stručni komentator na televiziji. Jednu godinu je i bio trener hrvatske reprezentacije. 

Goran Jurić (Croatia Zagreb)(16/0): Bio u Francuskoj ali nije nastupao. 2001. završava profesionalnu karijeru. Jedno vrijeme radio kao pomoćnik Ivkoviću u Lokomotivi, a trenutačno je u potrazi za novim trenerskim poslom. 

Slaven Bilić (Everton)(44/3): Stup obrane u pohodu na brončanu medalju. U Francuskoj je odigrao sve minute iako je prije a i tokom samog prvenstva imao problema s leđima. Dvije godine kasnije je završio igračku karijeru. Nakon toga se posvetio trenerskom poslu. Vodio je reprezentaciju Hrvatske u tri kvalifikacijska mandata. Zadnji koga je trenirao je bio engleski West Ham. 

Igor Tudor (Hajduk Split)(55/3): U Francuskoj nastupio u tri utakmice. U sve tri je ušao s klupe u 80+ minutama. Nakon Svjetskog prelazi u talijanskog velikana Juventus. Tamo osvaja pet trofeja. Kasnije igra za Sienu te Hajduk gdje je zbog ozljeda i završio karijeru. Danas radi kao trener u talijanskom Udineseu.

Robert Jarni (Betis)(81/1): Najbolji lijevi bek hrvatske reprezentacije. Kao i Bilić, Jarni je također odigrao sve utakmice na Mundijalu u Francuskoj. Načeo Njemačku u četvrtfinalu, što je ujedno i jedini njegov pogodak za reprezentaciju. Dobre igre na SP-u su ga odvele u Real Madrid. Ali je u Madrid stigao preko engleskog Coventrija jer ga Betis nije htio prodati suparniku iz španjolskog prvenstva. U Realu se nije puno na igrao. Posljednji klubovi u karijeri su mu Las Palmas te grčki Panathinaikos. Danas radi kao trener Hrvatske U-19 reprezentacije. 

Dario Šimić (Croatia Zagreb)(100/3): Iako je tada bio vrlo mlad, samo 22 godine, odigrao je skoro sve utakmice. Točnije propustio je samo onu za treće mjesto. Profesionalni nogomet je igrao do 2010. Nakon Croatije/Dinama igra za oba milanska kluba, Monaco te ponovno Dinamo. Točno 100 nastupa za reprezentaciju. Osim brončane medalje 98-e, osvojio je i dvije Lige Prvaka, obe s Rossonerima. Uz to ima i mnoge druge trofeje. Nakon igrače karijere se s još nekim bivšim suigračima borio za bolji Dinamo, a danas je predsjednik udruge "Hrvatska udruga-Nogometni sindikat". 

Aljoša Asanović (Napoli)(62/3): Iako se nije puno proslavio na klupskoj razini gdje je nakon odlaska iz Hajduka često mijenjao klubove za reprezentaciju je uvijek davao 100%. Tome svjedoči i činjenica da je klupskim avionom Metza stigao na utakmicu protiv SAD-a 1990. te je morao do ponoći stići natrag u Francusku. Popularni "Vatreni Lakat" je u Francuskoj odigrao sve minute. Pamti se izboreni penal protiv Rumunjske te sjajna asistencija Šukeru za gol Francuzima. Karijeru završava 2002. godine u Hajduku. Radio je kao pomoćnik Biliću u reprezentaciji te u moskovskom Lokomotivu. Zatim nakratko bio tehnički direktor u Dunajskoj Stredi, a od 2017. je trener Melbourne Knightsa. 

Robert Prosinečki (Croatia Zagreb)(49/10): Svjetsko prvenstvo u Francuskoj nije bilo prvo prvenstvo za njega. Predstavljao je Jugoslaviju u Italiji 1990. gdje je proglašen za najboljeg mladog igrača. Igrao je u tri utakmice. Od brončanih 98-e u u Italiji su bili i Jarni i Šuker. Jarni je nastupio u jednoj utakmici dok Šuker nije dobio ni minute. Nakon Croatije prelazi u Hrv. Dragovoljac, zatim S. Liege, Portsmouth, Olimpija, Zagreb te Savski Marof. Jedan je od najzaslužnijih za Zvezdino osvajanje Lige Prvaka 1991. Nakon završetka karijere bavi se trenerskim poslom. Jedno je vrijeme bio pomoćnik Biliću u A reprezentaciji, a danas vodi BiH. 

Zvonimir Boban (Milan)(51/12): Kapetan koji je predvodio Hrvatsku do bronce. Propustio je samo utakmicu protiv Japana zbog ozljede. Njegovom pogreškom su Francuzi došli do izjednačenja, a i gola koji ih je vratio u život. Pogrešku koju si on nikako nije mogao oprostiti, te je zbog nje bio jako deprimiran. Međutim oporavio se za utakmicu s Nizozemcima te kapetanski predvodio Hrvatsku do pobijede. Asistirao Šukeru za konačnih 2-1. Karijeru završio 2001. kao igrač Milana na posudbi u Celti Vigo. Osvajač je nekoliko Scudetta te Lige Prvaka... Nakon završetka karijere radio kao sportski novinar, komentator za Sky Italia... Danas radi kao zamjenik glavnog tajnika FIFA-e. 

Silvio Marić (Croatia Zagreb)(19/1): Na Svjetskom prvenstvu 1998. je sudjelovao u četiri utakmice. Najveći dio svoje karijere je proveo u Croatiji odnosno Dinamu. Kratko igrao za Newcastle, Porto i Panathinaikos. Nakon završetka karijere je otvorio nogometnu akademiju međutim prema dostupnim informacijama akademija je otišla u stečaj. Zajedno sa Šimićem se borio za bolji Dinamo odnosno da se klub vrati navijačima. Danas uživa u mirnom obiteljskom životu. 

Mario Stanić (Parma)(49/7): Strijelac prvog gola za Hrvatsku na Svjetskim prvenstvima. Nastupio na svih 7 utakmica. Jedan od igrača koji je mogao igrati na više pozicija. Suigrač u Parmi mu je bio Thuram, koji je Hrvatskoj uvalio dva gola u polufinalu. Čovjek ne može pogoditi ni na treningu, a sad nas je zaklao govorio je tada Stanić. Nakon odličnih igara za Parmu i osvajanja Kupa UEFE odlazi u engleski Chelsea. Nakon četiri godine u Engleskoj odlazi u mirovinu zbog ozbiljne ozljede koljena. Danas je vlasnik poduzeća koje se bavi bezglutenskom prehranom. Bavio se i menadžerskim poslom te pisao za Sportske Novosti. 

Zvonimir Soldo (Stuttgart)(61/3): Legenda Stuttgarta te dugogodišnji član reprezentacije za koju je nastupio na tri velika natjecanja. U Francuskoj 1998. je odigrao šest utakmica. Propustio je samo susret s Rumunjima zbog žutih kartona. Umirovio se 2006. godine u dresu Stuttgarta gdje je igrao od 1996. Poslije nogometne karijere se bavi trenerskim poslom. Kratko trenirao Dinamo i Koln, a 2017. je bio pomoćnik Magathu u kineskom Shandongu.  

Zoran Mamić (Bochum)(6/0): Još jedan od igrača koji je Svjetsko 98-e odgledao s klupe za pričuve. U sedam utakmica, koliko ih je Hrvatska odigrala u Francuskoj, nije dobio ni minute. Nakon Bochuma igra za još nekoliko njemačkih klubova poput Leverkusena i Furtha. Karijeru završio 2007. u dresu Dinama. Dinamo mu je bio i prvi klub u kojem je počeo svoju trenersku karijeru. Danas je na klupi arapskog Al-Aina s kojim je ove sezone osvojio duplu krunu. 

Krunoslav Jurčić (Croatia Zagreb)(21/0): Igrao protiv Japana umjesto ozlijeđenog Bobana. Zadatak mu je bio čuvati njihovog najboljeg igrača, Nakatu. Igrao je i protiv Rumunja i utakmicu za treće mjesto. Odlično odradio svoj posao u defanzivi. Nakon Croatije igra za Torino, Sampdoriju i Slaven Belupo. Ubrzo nakon završetka karijere postaje trener. U tri navrata bio trener Dinama, a zadnje je trenirao saudijski Al-Nassr. 

Petar Krpan (Osijek)(3/0): Igrao protiv Rumunja od 76. minute. Mogao je do gola u zadnjim minutama ali je promašio par dobrih prilika. Nije se naigrao za reprezentaciju, samo tri utakmice. Prva mu je bila u prijateljskoj uoči Svjetskog 1998., a zadnja u kvalifikacijama za EURO 2000. Nakon svjetskog prelazi u Sporting Lisabon gdje ostaje samo jednu sezonu. U Portugalu je još igrao za Uniao Leiriu (u dva navrata). Kasnije igra za mnoge hrvatske klubove. Prvak Hrvatske sa Zagrebom i Hajdukom. Navijači Hajduka ga pamte po guranju lopte Zebini kroz noge. Sa splitskim klubom je osvojio i kup,a još jedan je pridodao u dresu Rijeke. Kratko vrijeme igra i u Kini za Jiangsu. 2010. sa bivšim suigračem Markom Babićem otvara nogometnu akademiju pod nazivom "Akademija Krpan-Babić". 

Davor Šuker (Real Madrid)(69/45): Što reći o Šukeru. Najbolji je strijelac hrvatske reprezentacije u povijesti. Najbolji strijelac SP-a 1998. Zabio je svima osim Argentini. Iza sebe ostavio velikane poput Batistute i Vierija. Sjajan napadač, odlično primanje lopte, pregled igre te lakoća zabijanja. Imao je oko za postizanje golova. Pamti se i njegovo mjerenje pulsa tijekom ponovljenog kaznenog udarca protiv Rumunjske. Međutim nije se dao smesti te je loptu pospremio u isti kut kao i kod prvog udarca koji je morao biti ponovljen zbog Bobanovog ranog ulaska u kazneni prostor. S Realom, između ostalog, osvaja Ligu Prvaka. Nakon Madrida igra za Arsenal, West Ham i TSV Munchen. Danas je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. Nekad zlatna kopačka, danas...

Ardian Kozniku (Bastia)(7/2): Zamjena na Svjetskom 98-e. Nije odigrao ni minute. Od 1994. do 1998. je bio u krugu reprezentacije ali je odigrao samo 7 utakmica. Jedan od dva pogotka koje je zabio je došao u prijateljskom susretu uoči SP-a protiv Australije. Odigrao je i dvije utakmice za Kosovo. Nakon Bastije se vraća u Hrvatsku točnije u Croatiju Zagreb. Igra još i za Karnten te Hrv. Dragovoljac gdje i završava karijeru 2002. godine. Kao i mnogi iz ove generacije i on se bacio u trenerske vode. Trenutačno je trener juniora u NK Rudešu. Ima UEFA Pro Licencu koju je stekao na HNS-ovoj akademiji. Neko vrijeme je bio i predsjednik Hrvatskog saveza za skokove u vodu. 

Goran Vlaović (Valencia)(52/15): Naš drugi napadač u Francuskoj. Igrao u svih sedam utakmica. U grupnoj fazi je tri puta ušao s klupe. U nokaut fazi je igrao više. Tri utakmice je počeo od početka, a protiv Nizozemske kao zamjena. Zabio gol Nijemcima kojim je potvrdio pobjedu Hrvatske. U Valenciji ostaje do 2000. kada prelazi u Panathinaikos gdje ostaje do kraja svoje karijere, 2004. godine. Radi kao stručni komentator za HRT. Analizira utakmice Lige Prvaka, a komentirao je i zadnje Svjetsko prvenstvo. Uz još neke hrvatske reprezentativce se borio protiv Šukera kao predsjednika HNS-a. 

-Neka pati koga smeta Hrvatska je prvak svijeta-