MOJE NOGOMETNO DJETINJSTVO

Vrijeme je korona virusa, karantena, samoizolacija, pozivanja na to kako moramo ostati kod kuće itd. Nogomet kao i cijeli sport je trenutno na hlađenju. Prekinuta su skoro sva nacionalna prvenstva, nema ni lige prvaka kao ni europske lige. Odgođeno je europsko prvenstvo koje se trebalo odigrati ovo ljeto kao i olimpijske lige.

Prije par godina sam s vama podijelio jedan dio moje nogometne mladosti, a to je sakupljanje nogometnih rezultata, a neki dan sam ga još jednom podijelio s vama. Na stranici ste mogli vidjeti i slike iz časopisa „Nogomet“. Nagnan time ali i cjelokupnom situacijom u kojoj se nalazimo odlučio sam prekopati svoje ormare i s vama podijeliti „Moje nogometno djetinjstvo“.

Moje nogometno djetinjstvo započinje, rekao bih, 2002. godine. Ne sjećam se točno prve utakmice koju sam pogledao ali se sjećam nekih trenutaka sa Svjetskog prvenstva 2002. Pamtim golove Olića i Mikija Rapajića protiv Italije. Sjećam se i poraza od Ekvadora i ispadanja sa prvenstva. Pamtim i visoku pobjedu Njemačke protiv Arabije. Samo što je meni, tada devetogodišnjem dječaku, u glavi to bila Belgija jer kao što možete zaključiti imaju iste boje na zastavama. Prvo prvenstvo koje sam pratio od prve do zadnje utakmice je EURO u Portugalu 2004. Od prve utakmice Portugala i Grčke pa sve do njihovog "uzvratnog" dvoboja u finalu. Nogomet, dakako, pratim i danas samo što mi je ondašnji bio mnogo draži.  

2002. sam krenuo sa sakupljanjem svega i svačega što ima veze s nogometnom. Te godine su to bili Ledo sladoled štapići na kojima su bile slike hrvatskih reprezentativaca te zastave svih sudionica prvenstva u Koreji i Japanu. S obzirom da pratite stranicu znate da su se, i još uvijek se, sakupljaju sličice. Odrastajući sam sve više postao „opsjednut“ nogometom. Rezao sam mnoge stvari iz novina i lijepio u bilježnicu... Kasnije je došao i vrlo popularni časopis „Nogomet“, a uz njega i posteri. Sve to je stalo negdje 2009. godine. Nije više bilo albuma sa sličicama, rezanja nogometnih stvarčica iz novina... Nije bilo moje, kako sam ja to nazvao, nogometne bilježnice. Jedino što je ostalo je časopis Nogomet. Krenuo sam ga kupovati 2007. pa sve do njegova kraja 2013. godine. Sličicama, koje ćemo ostaviti za neku drugu priču, sam se vratio prije nekih pet godina.

S časopisom ćemo i započeti ovu priču. Točnije s posterima kojih u svojoj kolekciji imam jako puno. Većina njih je iz spomenutog časopisa, a ima i onih koji su izlazili uz novine: Jutarnji, Večernji, SN...

-Veliki poster Vatrenih povodom EURO-a 2008.

-You'll never walk alone

-Španjolci- europski prvaci iz 2008.

-Slavlje nakon pobjede nad Nijemcima 2008.

-Svima nam dragi Dudu Da Silva. Karijera koju je krvničkim startom uništio Taylor.

-Posljednji osvajač Ballon d'Ora prije početka dominacije Messija i Ronalda

-Još jedan mali dio postera iz kolekcije

-Ledo loptica iz hmm... 2004 ili 2006. Ne mogu sa sigurnošću reći koja je godina u pitanju. Uz, naravno, sladoled dobivale su se i male sličice nogometaša. S obzirom da je stiglo proljeće ali i na visoke temperature posljednjih dana lijepo bi sjela jedna Ledo loptica. Vrijeme je proletjelo u trenu isto kao i sadržaj loptice kada se jednom otvori. Zavirimo li u nju sada, 15-ak godina kasnije, jedino što možete vidjeti su...

 

...minijaturni grbovi nogometnih klubova. Grbove sam rezao iz novina i spremao u lopticu. Od Reala, Barcelone, Bayerna, Man. Uniteda do Thuna, Litexa, Domžala, Artmedije iz Petržalke... Znao sam i organizirati svoje kup natjecanje te pomoću kockica izvlačiti rezultate. Nije nedostajalo ideja za zabavu.


-Razni priručnici koji su izlazili uoči velikih nogometnih natjecanja. Sadrže razne podatke o zemljama sudionicama.


-Vodiči i rasporedi gdje su se mogli upisivati rezultati

Došli smo do meni najdražeg djela, a to su moje "Nogometne bilježnice" možemo ih nazvati i nogometnim albumima. Za vas sam odabrao neke od stranica jer bilo bi previše da sam ih sve poslikao.

-Cover moje prve nogometne bilježnice. Sama bilježnica je vjerojatno starija od mene, a dao mi ju je netko od ukućana. Na naslovnici možete vidjeti imena raznih aktivnih igrača iz tog vremena te ime ponekog kluba. Iako je bilo davno čak je i Messi pronašao svoje mjesto na njoj. Imena Pletikose i Prša su napisana posebnim stilom dostupnim u Wordu. Vrijeme našeg prvog kompjutera, a ti fontovi, u nekoliko različitih dizajna, su za nas tada predstavljali nešto nevjerojatno.


-Na početnim stranicama možete vidjeti popise igrača Hrvatske i Hajduka, kluba čiji sam navijač od malih nogu. Pročitate li popise među Hrvatima možete vidjeti Vulića kao trenera što je naravno moja greška jer je on u to vrijeme bio trener Hajduka ili je možda radio i kao pomoćni trener u reprezentaciji. S druge strane, kod Hajduka, je prekrižen Pletikosa. Zašto? Ne sjećam se točno. Sada bih rekao da je to bilo iz razloga jer je klub s Poljuda zamijenio ukrajinskim Shakhtarom.


-Popis klubova prve hrvatske lige uz priložene grbove pored. Dinamo je za mene tada bio DinaBo. Haha. NK Istra je kroz povijest nekoliko puta mijenjala ime pa tako pamtimo i Pula Staro Češko. Neki od klubova danas ni ne postoje ili se natječu u nižim ligama. S desne strane vidimo tablice četiriju od ukupno pet najjačih europskih liga te uz njih bosansku Premijer ligu. Juventus je osvojio Scudetto ispred Intera dok je Bayern nadmoćno osvojio Bundesligu. Napeto je bilo u Francuskoj gdje je Lyon sa samo jednim bodom prednosti osvojio prvenstvo nad Monacom, a ukupno se sedam klubova našlo u svega šest bodova razlike. Španjolsko prvenstvo još nije bilo gotovo, a na vodećim pozicijama se nalaze dva Reala: madridski i onaj iz Sociedada. Leotar je osvojio prvenstvo BiH sa tri boda više od Želje.


-Pršo u dresu reprezentacije, Monaca i Rangersa. Derbi Dinamo - Hajduk...


-Derby della Italia prije nekih 15-ak godina. U to vrijeme smo Serie A, La Ligu i engleski Premiership mogli gledati na TV-u bez plaćanja nekih dodatnih pretplata. U nedjelju navečer u 21:30 kreće Juventus - Inter, a treba se sutradan ustati za školu. Vječita borba s majkom da se utakmica pogleda do kraja. S desne strane imamo postave Reala, Porta, Stuttgarta i Man. Uniteda.


-Totti s jedne strane, a Ibra s druge nadziru moguće postave Hrvatske i Francuske uoči dvoboja grupne faze EURO-a 2004. U dnu vidimo rezultate prve HNL.


-Polufinale Lige Prvaka 2005. Liverpool protiv Chelsija. Jedini "gol", u dva polufinalna susreta, je zabio Luis Garcia. Kao što vidimo lopta nije u cijelosti prešla gol liniju. Nepostojećim golom Liverpool je prošao u finale i doživjeli smo onu čarobnu večer u Istanbulu. Iz tog razdoblja pamtim mnogo engleskih derbija u ligi prvaka koji su uvijek bili neizvjesni. Užitak ih je bilo gledati.


-Niko Kranjčar, od kada pratim nogomet, za mene najbolji hrvatski nogometaš. "Dajte nam Liverpool!"- rekao je Trener svih trenera. Na kraju su se zadovoljili osmicom od Debrecena. Jedna od najvećih sramota u povijesti splitskog kluba.


-Hajduk, Hajduk i opet Hajduk... Natpisi Hajduk i Bili su vlastiti uradci u Paintu.


-Sličice za Ledo album iz 2004., tablice i rezultati šestog kola lige prvaka, tablice engleske i njemačke lige, grb Dinama...


-Ronaldo de Assis Moreira Ronaldinho


-Naslovnica moje druge nogometne bilježnice. Dominiraju Hajduk i sličice iz albuma Nogomet 2005/06 te Ledo 2006. 


-U fokusu Ivica Olić u dresu CSKA Moskve. Uz njega vidimo i neke druge hrvatske reprezentativce...


-Nerazzurri: Adriano, Crespo, Vieira te legendarna proslava Obafemija Martinsa


-Slike Barceloninih igrača s dominacijom Ronaldinha, a možemo vidjeti i mladog Lea Messija.


-Dobri stari HNL: Cibalia, Kamen Ingrad, Varteks, Rijeka, Inter, Slaven Belupo, Međimurje...


-Derbi Hajduka i Dinama. Znalo je biti jako žestoko u "Vječitom debiju" što možemo vidjeti i na donjoj slici gdje Luka Vučko udara Ćorluku.



-Samba na Poljudu. Sjećate li se što se dogodilo nakon udarca Olića? Loptu, odbijenu od stative, je u mrežu pospremio Niko Krrrrrrranjčar.


-Beckham izvodi slobodni udarac preko visokog hrvatskog živog zida. Slika sa EURO-a 2004. Vodstvo od 1-0 ali u konačnici poraz od 2-4.


-Svega pomalo. Od postave litavskog Ekranasa do Lamparda i Gerarda. Nema malih klubova!


-Stranica posvećena Arsenalu s Henryjem u glavnoj ulozi. Ako se ne varam, prijenosa Premier Lige je bilo na Novoj TV. Sjećam se jedne utakmice Arsenala i gola Henryja iz slobodnjaka uz riječi komentatora: "Ovo ne bi ni tri Shay Givena obranila."


-Stranice posvećene nogometnim legendama: Pele, Maradona, Beckenbauer, Zidane, Ronaldo Nazario, Šuker, Kahn... 



-Svjetsko prvenstvo 2006. Slavlje Talijana, Ibrahimović, Buffon, Totti, van Nistelrooy, Materazzi, Lucio...


-Još malo HNL-a: Almir Turković, Drago Papa, Pablo Munhoz, potop Varteksa na gostovanju u Koprivnici, slavlje Dinama protiv slovenskih Domžala u kvalifikacijama za ligu prvaka...


-Old Firm derbi, predviđanja novih destinacija Juventusovih igrača nakon što je klub izbačen u Serie B... S desne strane tablica transfera u ljeto 2006. Na vrhu je prelazak Shevchenka iz Milana u Chelsea za 51 milijun eura. Vidimo i Drogbu, Torresa, Ronalda, Morientesa, Del Piera, Ibru, Riberyja...


-Još malo slika iz prvenstva u Njemačkoj 2006. Sjajan tim Brazila je ispao od Francuske. Ronaldinhu je teško pao taj poraz. Jedan od rijetkih puta da ga vidimo u suzama. Poraz Srbije i Crne Gore s visokih 6-0 od Argentine. Ta ista Argentina je zaustavljena u nokaut fazi zahvaljujući Lehmannovom šalabahteru. Gore desno Ronaldo postiže pogodak protiv Gane čime je postao najbolji strijelac u povijest svjetskih prvenstava. 2014. ga je prestigao Klose. Prvo i jedino svjetsko prvenstvo za Angolu.


-Finale Lige prvaka iz 2006/07. Pippo Inzaghi je s dva gola srušio Liverpool te im tako vratio za poraz u Istanbulu dvije godine ranije.

Svjetsko prvenstvo iz 2006. je imalo i svoju posebnu bilježnicu koju ste već mogli vidjeti na mojoj facebook stranici. U nju se sve ručno upisivalo i crtalo. Od popisa država sudionica, crtanja njihovih zastava i uz to napisanih rezultata. Crtao se i pehar, službena lopta i logo, grbovi federacija te dresovi nekih reprezentacija.

-U finalu su pobijedili Talijani, boljim izvođenjem penala. Sjedio sam pred televizorom i kako je koji igrač izveo udarac s bijele točke tako sam u bilježnicu upisivao i konačan ishod svakog od izvedenog penala. 





-I za kraj kratak osvrt na završeno prvenstvo.

I tako smo došli do posljednje nogometne bilježnice ne računajući onu s rezultatima koju ste već imali prilike vidjeti. Što sam išao stariji sve manje sam imao vremena za ovakve stvari. Naslovnica sa imenima raznih nogometnih klubova.

-Liga prvaka 2007/08. Imena klubova te rezultati svake od grupa plus zvjezdicom naznačeni klubovi koji idu dalje.



-Nokaut faza i finale u kojem su se sastala dva engleska velikana Manchester United i Chelsea. Finale je odigrano u Moskvi, a United je slavio boljim izvođenjem penala. I danas se sjećam kako se John Terry poskliznuo prilikom izvođenja odlučujućeg penala čime je lopta završila u stativi. Raspucavanje se nastavilo sve do sedme serije kada je Anelkin udarac obranio van der Saar uz prethodno realizirani penal Giggsa. 



-Za svaku grupu su se u nastavku lijepile tablice, slike igrača tih klubova... U prvoj skupini smo mogli vidjeti i najveću pobjedu u povijesti lige prvaka. Liverpool je isprašio Bešiktaš sa 8-0. Čak i sa tom velikom pobjedom su završili iza Porta čija je gol razlika pozitivna za samo jedan gol. U B skupini možemo vidjeti norveški Rosenborg koji je završio ispred Valencije, a samo bod iza Schalkea. Real i Olympiacos su završili poravnati u grupi C. Dojma sam da je liga prvaka nekada bila napetija i ravnopravnija a klubovi izjednačeniji nego danas.



-Legendarna pobjeda na mitskom Wemblyju u kvalifikacijama za EURO 2008. Kranjčar, Olić i Petrić. Slave Hrvati, ali i Rusi, tuguju Englezi.


-Stigli smo i do EURO-a u Austriji i Švicarskoj. Prvenstva kojeg se s tugom sjetimo zbog nevjerojatnog poraza od Turske. Kao i za ligu prvaka i tu imamo tablicu i rezultate grupne faze te nokaut faze. Što sve pamtimo sa tog europskog prvenstva? Osim nekoliko nevjerojatnih preokreta Turske reprezentacije, pamtimo i Vastićev pogodak čime je postao najstariji strijelac u povijesti europskih prvenstava. Grčka koja je četiri godine ranije završila kao prva ove godine je bila zadnja kao jedina reprezentacija sa sva tri poraza. Nizozemska se prošetala grupom smrti koja je mogla završiti i drugačije da Mutuov penal nije obranio Buffon. Španjolska je osvojila drugu EURO titulu.



-Iz časopisa Nogomet. Nogometna rivalstva i osobne karte tih klubova. Rivalstvo Fiorentina - Juventus ne spada u klasičan derbi kao na primjer Inter - Milan ili Barcelona - Real. Mislim da je transfer Baggia uzrok njihovom rivalstvu koje traje i danas.


-Došli smo do kraja ali kao što vidite mnogo je izrezanog materijala ostalo ne zalijepljeno. Time je i moj posljednji nogometni album napola prazan. Početkom srednje škole stigao je i kraj mojeg hobija. Ove ne zalijepljene stvari već desetak godina stoje tako i ne znam hoće li jednom, u konačnici, završiti u bilježnici i dočekati svoje sretne dane. Ali Daei, Rapaić, Mandžukić, Maradona, Šuker, Vukojević, Ronaldinho, Messi...

Eto to je bilo sve. Pisajući ovo vratio sam se u djetinjstvo i osvježio neke već davno zaboravljene trenutke. Vjerujem da su i mnogi od vas radili ovakve ili sličice stvari. Često se dogodi da takve stvari završe u smeću smatrajući da ste prestari za njih te da vam to više ne treba. Ista stvar je i sa sličicama. Odrastajući, život vas odvede u nekom drugom pravcu. Svakodnevni život je pun raznih briga i čovjek jednostavno nema vremena za sebe i neke drage stvari kojima se bavio u djetinjstvu. Gledajući danas mogu biti iznimno sretan što sam sačuvao jednu možda malu ali za mene veliku uspomenu iz djetinjstva. Svaki put kada ih listam, u mislima, se vratim u neka, za mene, sretnija vremena.

HRVATSKA EURO 1996

Hrvatska - Turska (1:0) 1996.

Moderna hrvatska nogometna priča započinje utakmicom protiv SAD-a. Utakmica se održala nekoliko mjeseci prije referenduma o hrvatskoj neovisnosti. Hrvatska je pod vodstvom legendarnog Dražana Jerkovića pobijedila sa 2-1. Ona je označila početak stvaranja nogometne reprezentacije i svega onoga što je uslijedilo nakon. Nekih dvije godine kasnije Hrvatska je obnovila članstvo u FIFA-i, a primljena je i u UEFA-u. U tim godinama reprezentacija je igrala samo prijateljske utakmice sve do 1994. i mogućnosti nastupa u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996. Prijateljska utakmica, iz tog razdoblja, koju valja spomenuti, a kojom je svijet upoznao malu Hrvatsku je utakmica protiv Španjolske u Valenciji 1994. Nisu se samo Španjolci upoznali sa snagom tada još uvijek nepoznate reprezentacije već i mnogi drugi. Hrvatska je utakmicu dobila sa 2-0 golovima tadašnjih "Španjolaca" Prosinečkog i Šukera. Tom utakmicom Vatreni su pokazali da se mogu nositi i sa mnogo jačim reprezentacijama. Te iste godine za izbornika je postavljen Miroslav Ćiro Blažević koji je Hrvatsku poveo u njene prve kvalifikacije za veliko natjecanje. Iste su započele početkom rujna 1994. utakmicom protiv Estonije u Tallinnu. Prva domaća utakmica je odigrana u Zagrebu protiv još jedne baltičke zemlje Litve. Hrvatska je obje dobila istim rezultatom od 2-0. Uslijedila je još jedna velika utakmica i pobjeda koja je odjeknula u nogometnom svijetu. Hrvatska je u trećoj kvalifikacijskoj utakmici igrala protiv tadašnjeg vice-prvaka svijeta Italije. Vatreni su golovima Šukera utišali prepuni stadion u Palermu dok je počasni pogodak zabio Dino Baggio. Hrvatsku je s klupe vodio stručnjak svjetskog glasa Tomislav Ivić, zbog suspenzije Ćire Blaževića. Pobjedom protiv Italije, uz Španjolsku ranije te godine, Hrvatska je najavila pohod na svjetski vrh. Uz spomenute reprezentacije, u grupi su još bile Slovenija i Ukrajina. S pobjedama u prve tri utakmice Hrvatska je napravila veliki korak prema završnom natjecanju u Engleskoj. Hrvatska je u konačnici završila kao prva u grupi s 23 boda koliko je imala i Italija ali su Vatreni imali bolji međusobni omjer te gol razliku. Naši su u 10 utakmica ostvarili 7 pobjeda, dva remija i samo jedan poraz od Ukraine. Hrvatsku je sa 12 postignutih golova predvodio Davor Šuker koji je ujedno bio i najbolji strijelac kvalifikacija. S obzirom da je EURO u Engleskoj bilo prvo sa 16 reprezentacija možemo reći da je Hrvatska reprezentacija vrlo lako izborila nastup na istome. Lijepa Naša je mogla početi živjeti svoju prvu veliku nogometnu euforiju.
Na prvenstvu održanom u šestom mjesecu Hrvatska se našla u grupi D zajedno s još jednim debitantom Turskom, zatim braniteljem naslova Danskom i Portugalom kojemu je to bilo tek drugo europsko prvenstvo. Turnir smo započeli u Nottinghamu protiv drugog debitanta Turske. Hrvatska je do pobjede došla u smiraju utakmice golom Vlaovića na sjajnu asistenciju Asanovića. Sljedeća utakmica je bila protiv Danske koja je 1992. senzacionalno došla do naslova zahvaljujući diskvalifikaciji Jugoslavije zbog rata. Na krilima pobjede u prvoj utakmici Hrvatska je stigla do novog trijumfa. S iznenađujuće visokim rezultatom od 3-0 su poraženi Danci. Sva tri gola su postignuta u drugom poluvremenu. Šuker je uspješno realizirao penal u 54. minuti. U posljednjih 10-ak minuta Hrvatska je postignula još dva pogotka. Kapetan Boban je potvrdio pobjedu Hrvatske da bi Šuker u posljednjoj minuti majstorski lobovao Schmeichela za konačnih 3-0 i prolazak Vatrenih u nokaut-fazu. Šukerov gol se smatra za jednim od najljepših golova postignutih na završnicama europskih prvenstava. U posljednjoj utakmici grupne faze Hrvatska je, sastavljena uglavnom s rezervnim igračima, izgubila s 3-0 od Portugala. Hrvati su u četvrt-finalu išli na pobjednika grupe C točnije Njemačku. U 20. minuti Klinsmann je iz jedanaesterca doveo Nijemce u vodstvo. U vrlo zanimljivoj utakmici Hrvatska je do izjednačenja stigla početkom drugog poluvremena golom Davora Šukera kojemu je to bio treći gol na prvenstvu. Hrvatsko veselje je kratko trajalo. Samo nekoliko minuta kasnije Štimac je zaradio crveni karton, a potom je i Sammer pogodio za konačnih 2-1 i odveo Njemačku u polufinale. Hrvati su se ljutili na švedskog suca Sundella zbog nekoliko kontroverznih odluka na štetu Hrvatske reprezentacije. Bilo kako bilo Njemačka je slavila prolazak dalje, a kasnije i svoju treću titulu prvaka Europe. Možemo reći kako je novopečena Hrvatska reprezentacija napravila odličan rezultat, a momčad stekla mnogo iskustva za ono što je uslijedilo dvije godine kasnije.

MIROSLAV ĆIRO BLAŽEVIĆ: Bivši nogometaš te kasnije dugogodišnji izbornik Vatrenih. Svoj trenerski zanat započinje u Švicarskoj gdje je i završio seniorsku nogometnu karijeru. Posebno zapažene rezultate je imao s Dinamom ranih 80-ih kada je osvojio titulu prvaka nakon dugo godina čekanja te Kup maršala Tita. Kasnije s Grasshopperom osvaja naslov prvaka Švicarske. Izbornikom postaje 1994. još dok je radio kao trener Croatije Zagreb. Reprezentaciju je vodio do četvrt-finala na EURO-u 1996. i bronce dvije godine kasnije. Izniman rezultat s tako malom državom.

DRAŽEN LADIĆ: Dugogodišnji golman Dinama/Croatije Zagreb. Članom reprezentacije od njenih početaka i utakmice protiv SAD-a 1990. Iako sklon kiksevima u principu je branio vrlo dobro. 1996. je propustio samo utakmicu s Portugalom.

MARJAN MRMIĆ: Drugi golman reprezentacije u 90-ima. Zamijenio Ladića u utakmici s Portugalom. Tada je bio član turskog Bešiktaša.

TONČI GABRIĆ: Uz Mrmića služio kao rezervni vratar reprezentacije. Nastupao u utakmici s SAD-om 1990. Bez nastupa u Engleskoj.

ROBERT JARNI: Najbolji lijevi bočni u povijesti reprezentacije. Od 1990. i prvog nastupa, njezin nezamjenjivi član. Na europskoj smotri u Engleskoj odigrao sve minute. Kao kapetan je predvodio Hrvatsku protiv Portugala. Bio je član sjajne reprezentacije Jugoslavije na svjetskom 1990.

IGOR ŠTIMAC: Na EURO-u 1996. sa Bilićem i Jerkanom sačinjavao stoperski trojac. Nije igrao samo protiv Portugala kada je Ćiro odmarao najvažnije karike. U nokaut fazi protiv Njemačke je zaradio crveni karton koji je uvelike usmjerio utakmicu na njihov mlin. U to vrijeme je igrao u engleskoj Premier Ligi.

NIKOLA JERKAN: U Ćirinom 3-5-2 sustavu igrao na poziciji libera ili središnjeg braniča. Na EURO-u u Engleskoj, gdje je kasnije i igrao za Nottingham, je samo propustio utakmicu protiv Portugala iz istog razloga kao i Štimac uz kojeg je bio jedan od tragičara utakmice protiv Njemačke. Najprije je skrivio penal igrajući rukom kojega je realizirao Jurgen Klinsmann da bi preko njegovih "leđa" pao i gol za konačnih 2-1 uz evidentan prekršaj Sammera na Nikoli.

SLAVEN BILIĆ: Uz Štimca jedini koji je tada igrao u nekom od klubova zemlje domaćina. Dok je Štimac bio u Derbyju, Bilić je branio boje West Hama. Na europskom prvenstvu je odigrao sve minute. Veliki borac.

ZVONIMIR SOLDO: Iako nije bio član prve 11-orice bio je vrlo važna karika u Hrvatskoj reprezentaciji. Igrao je na poziciji defanzivnog veznog ponekad i stopera. U prve dvije utakmice je ulazio s klupe dok je protiv Portugala odradio cijelu utakmicu. Nije nastupio u četvrtfinalu. Dugogodišnji član njemačkog Stuttgarta za kojeg je potpisao u ljeto 1996. To što je bio i njihov kapetan potvrđuje činjenicu koliki je radnik bio. Drugim riječima, vrlo zahvalan igrač.

DUBRAVKO PAVLIČIĆ: Pokojni Dudo. Dobri duh reprezentacije, uvijek vedar i spreman na šalu. Napustio nas je 2012. godine nakon duge borbe s rakom gušterače. U Engleskoj je igrao u utakmici s Turskom gdje je u igru ušao u zadnjoj minuti te protiv Portugala gdje je odradio cijelu utakmicu. Za vrijeme priprema za prvenstvo Dudo se, po naređenju izbornika, morao ošišati, što mu nije najbolje sijelo. Ošišao se na nulu uz komentar: "E, kad nisam Boban, mogu biti Pamić."

ELVIS BRAJKOVIĆ: Nije se dugo zadržao u reprezentaciji. Samo osam susreta. Bez nastupa u Engleskoj.

DARIO ŠIMIĆ: Najmlađi Vatreni u Engleskoj 1996. Svega 20 godina. Svoj debi za reprezentaciju je ostvario u pripremnoj utakmici uoči samog EURO-a. Odigrao je svih 90 minuta u porazu od Portugala što su mu jedine minute na prvom velikom natjecanju Hrvatske nogometne vrste. U 3-5-2 formaciji je zamijenio Stanića. U to vrijeme član Croatije iz Zagreba. Prvi koji je došao do 100 nastupa u reprezentativnom dresu.

NIKOLA JURČEVIĆ: Tokom karijere igrao kao napadač i vezni. Za reprezentaciju prvi put nastupio 1990. te je bio njezin redoviti član do 1996. Na europskom nije igrao samo u prvoj utakmici protiv Turske. Većinu igračke karijere proveo u austrijskom Salzburgu.

ALJOŠA ASANOVIĆ: Popularni "Vatreni Lakat". Strijelac prvog gola za obnovljenu hrvatsku reprezentaciju iako je bilo upitno hoće li uopće i nastupiti u toj utakmici. Aljoša je u Zagreb stigao privatnim avionom vlasnika Metza, kojega je jedva uspio nagovoriti da ga pusti, uz dogovor da se do ponoći mora vratiti natrag. Igru je napustio ranije kako bi se na vrijeme vratio u Francusku. Iako nije napravio veliku karijeru u selekciji Vatrenih je bio nezamjenjiv. Član reprezentacije od njenih početaka pa sve do sredine 2000. godine. Sačinjavao vezni trio zajedno sa Bobanom i Prosinečkim. Nije propustio ni jednu utakmicu u Engleskoj. Po završetku EURO-a se pridružuje Štimcu u Derbyju.

ROBERT PROSINEČKI: Igrao za Dinamo i Zvezdu, Real i Barcelonu. Legendarni Žuti je za reprezentaciju debitirao pogotkom protiv Španjolske 1994. Prethodno je igrao za Jugoslaviju na SP-u 1990. Vrlo dobar vezni igrač odličnog driblinga kojemu se često prebacivalo radi prevelike konzumacije nikotina. Na europskoj smotri u Engleskoj je nastupio u sve tri grupne utakmice dok protiv Njemačke nije ulazio u igru.

ZVONIMIR BOBAN: Kapetan. Desetka. Vođa Vatrenih. U to vrijeme član talijanskog giganta Milana. Igrao na poziciji veznog igrača. Nastupio u svim utakmicama uz jedan postignuti pogodak.

MARIO STANIĆ: Igrao na poziciji krila. Odlično se snalazio u obrambenim ali i napadačkim zadacima. U 3-5-2 formaciji dirigirao desnom stranom. Koliko je bio dobar u napadačkom dijelu potvrđuje i nagrada za najboljeg strijelaca belgijske lige za sezonu 1995/96. Tada je bio član Club Bruggea, a poslije prvenstva u zimskom prijelaznom roku odlazi u Parmu. Na EURO-u u Engleskoj je dobio poštedu u trećoj utakmici grupne faze dok je odigrao sve minute u ostalim susretima.

MLADEN MLADENOVIĆ: Jedini član tima koji nije igrao u Europi. Tada je bio u japanskoj Gamba Osaki. Igrao je u povijesnoj utakmici protiv SAD-a dok je na EURO-u nastupio u tri utakmice propustivši samo prvi susret.

DAVOR ŠUKER: Najbolji strijelac u povijesti Hrvatske sa 45 pogotka. Jedan od najzaslužnijih za njezin prvi nastup na velikom natjecanju. Sa 12 gola najbolji strijelac kvalifikacija. Još tri je nadodao na završnom natjecanju. Lob Danskoj se smatra za jednim od najljepših EURO golova. Nakon prvenstva ostvaruje transfer u madridski Real.

ALEN BOKŠIĆ: Iako jedan od najboljih napadača svijeta u 90-ima za reprezentaciju nije dao svoj maksimum. Razlog tome su ozljede ali i nesreća koja ga je konstantno pratila tokom vremena provedenog u reprezentaciji. Unatoč tome zabio je oba pogotka kojima je Hrvatska izborila nastup na SP-u 1998. odnosno 2002. Koliki je pehist bio, kada su Vatreni u pitanju, govori i činjenica da je na EURO-u 1996. odigrao samo 73 minute prvog susreta kada je zbog ozljede napustio teren i propustio ostatak turnira kao i prvenstvo u Francuskoj, dvije godine kasnije, iz istog razloga. Nakon prvenstva potpisuje za "Staru Damu" gdje se zadržao samo jednu sezonu.

IGOR PAMIĆ: Kao i Brajković, nije se naigrao u reprezentativnom dresu. Samo pet utakmica. Služio je kao rezervni napadač, a u Engleskoj je odigrao samo prvo poluvrijeme protiv Portugala.

GORAN VLAOVIĆ: Zlatnim slovima upisan u povijest hrvatskog nogometa kao prvi strijelac na velikim natjecanjima. U smiraju utakmice je zabio za minimalnu pobjedu u prvoj utakmici protiv Turske na asistenciju Asanovića. Pobjeda koja je uvelike otvorila put Vatrenih prema nokaut-fazi. Na EURO-u je igrao u sve četiri utakmice.

IGOR CVITANOVIĆ: Vrlo efikasno lijevo krilo. Većinu karijere je proveo u Dinamu/Croatiji čiji je jedan od najboljih strijelaca u povijesti. Cijelo prvenstvo odgledao s klupe za pričuve.

Hrvatska EURO 1996