Lav Jašin zaustavio je i Čehoslovačku i Jugoslaviju
Europska nogometna smotra održava se u pravilnim razmacima, svake četiri godine. Izvorno se to natjecanje zvalo Kup europskih nacija, nakon dvije smotre, 1960. i 1964. preimenovano je u Europsko nogometno prvenstvo. Sudionici završnog turnira su momčadi koje prođu izlučnu fazu natjecanja. U prvih pet prvenstava kvalifikacije su bile duge i žestoke, da bi na završnom turniru sudjelovale samo četiri momčadi.
Od 1980. godine osam momčadi nastupaju u završnici, a od 1996. godine 16 reprezentacija nastupa na prvenstvu. Od prvog dana stoji pravilo da je zemlja domaćin, ili u zadnje vrijeme zemlje-domaćini ima pravo na izravan ulazak na završni turnir. Nedavne izmjene pravila dopuštaju da više zemalja bude domaćin prvenstva, pa su tako Belgija i Nizozemska bili prvi dvojni domaćini prvenstva, 2000. godine Također, Austrija i Švicarska su bili domaćini prvenstva 2008 godine, a posljednje Europsko prvenstvo bilo je u Poljskoj i Ukrajini, prije četiri godine.
Prvenstvo u Francuskoj po prvi puta će se održati s čak 24 reprezentacije na završnom turniru.
Za razliku od svjetske nogometne smotre koja se počela igrati još 1930. godine na Starom kontinentu se moralo pričekati još tridesetak godina na slično natjecanje. Dakle, sve je počelo davne 1960. godine, kada je na inicijativu tajnika Francuskog nogometnog saveza, Henri Delaunaya održano prvo prvenstvo na kojem su nakon kvalifikacija sudjelovale samo četiri reprezentacije. Finalna utakmica na pariškom Parku Prinčeva u Parizu donijelo je utakmicu odavno bivših država, Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Tadašnja jugoslavenska reprezentacija povela je pogotkom Milana Galića, ali su Sovjeti preokrenuli rezultat i slavili sa 2-1 u produžetku te nadasve zanimljive i uzbudljive utakmice.
U kvalifikacijama za to prvo prvenstvo, do kojih je jedva došlo, sudjelovalo je samo 17 zemalja. Mora se znati da je stav stručnjaka i javnog mijenja bio da europska nogometna smotra uopće neće biti zanimljiva i uzbudljiva. Prednjačili su u takvim razmišljanjima Talijani, Nijemci (Zapadna Njemačka), Englezi, dakle nogometne velesile. Zapadna Njemačka je čak i bojkotirala kvalifikacije do 1968. godine.
Bilo je još zanimljivih sukoba mišljenja, tako u prvim kvalifikacijama španjolski diktator Franco nije dozvolio reprezentaciji da igra četvrtfinalnu utakmicu protiv komunističkog Sovjetskog saveza. Da, takva su to bila vremena…
Nogometna reprezentacija Jugoslavije tih je godina zaista imala sjajnu momčad, a osvojila je te godine i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama, mnogi su je smatrali i favoritom na prvoj europskoj smotri, tada prvom Kupu nacija. Na putu do Kupa nacije u Francuskoj Jugoslavija je kup-sustavu eliminirala Bugarsku i tada jaki Portugal.
U prvoj polufinalnoj utakmici Kupa nacija, Francuske i Jugoslavije, bilo je viđeno čak devet pogodaka. Iako su Francuzi vodili čak sa 3-1 i 4-2 naposljetku je završilo 5-4 za Jugoslaviju. U toj utakmici golove za reprezentaciju Jugoslavije su postigli Dražan Jerković dva puta, zatim Galić, Žanetić i Knez. Dinamov nogometaš Jerković igrao je u životnoj formi.
-Dražen Jerković Dinamo sličica iz albuma Championi Naši Nogometaši
U dvoboju za 3. mjesto Čehoslovačka je pobijedila Francusku 2-0, a finale Jugoslavije i Sovjetskog Saveza bilo je odlučeno tek nakon produžetaka.
Finalna
utakmica igrala se u Parizu. Bio je to silno izjednačen dvoboj. Jugoslavija je
bila favorit.
“Noć prije utakmice bili smo uvjereni da ćemo biti prvaci. Te večeri nismo izlazili iz pariškog hotela, nismo želeli da se nekome nešto dogodi”, sjećao se Željko Perušić, tada uzdanica Dinama i reprezentacije Jugoslavije.
Jugoslavija
je u finalnoj utakmici nastupila u sljedećem sastavu: Vidinić, Đurković,
Jusufi, Žanetić, Miladinović, Perušić, Šekularac, D. Jerković, Galić, Matuš,
Kostić. Inače, u cjelokupnoj nogometnoj ekspediciji te reprezentacije Jugoslavije
bilo je puno hrvatskih nogometaša; Dražan Jerković, Tomislav Crnković, Željko
Matuš, Željko Perušić, Ante Žanetić, Tomislav Knez i Branko Zebec.“Noć prije utakmice bili smo uvjereni da ćemo biti prvaci. Te večeri nismo izlazili iz pariškog hotela, nismo želeli da se nekome nešto dogodi”, sjećao se Željko Perušić, tada uzdanica Dinama i reprezentacije Jugoslavije.
Pred kraj prvog poluvremena (42) Galić je doveo Jugoslaviju u vodstvo, no odmah početkom drugog dijela u 49. minuti Sovjetski savez je izjednačio pogotkom Metrevelija. Do kraja obje su momčadi propustile svoje prigode i morali su se igrati produžeci. Na vratima Sovjeta sjajan je bio jedan od najboljih vratara svih vremena, Lav Jašin. Pogodak odluke postigao je Ponedelnik u 114. minuti. Sovjetski savez je postao prvi prvak Europe.
-Milan Galić Partizan sličica iz albuma Championi Naši Nogometaši
-Tim Jugoslavije iz polufinalne utakmice sa Francuskom
Stoje: Zebec, Šoškić, Jerković, Jusufi, Galić i Kostić
Čuče: Durković, Knez, Žanetić, Perušić i Sekularac.
Finalisti prvog EURO-a 1960: