U SJEĆANJE NA DRAŽENA: KK ŠIBENKA – KK BOSNA

Vrijeme leti kapetane, a sjećamo se kako si svoj Šibenik 1983. digao na noge a medalju nisi vratio. 

Godina je 1983. igra se odlučujuća utakmica finala košarkaškog prvenstva Jugoslavije između Šibenke i Bosne na Bladekinu. Do kraja su ostale dvije sekunde a Šibenka je u zaostatku 1 poen. Tada osamanestogodišnji Dražen nije se libio uzeti taj posljednji šut kako bi svome klubu donio pobjedu. Sudac Ilija Matijević sudi faul. Dražen na liniji slobodnih bacanja. Iako je imao 18 godina nije podlegao pritisku i zabio je oba. Šibenka je prvak. Ostalo je povijest.

Mnogo je priča napisano o košarkaškom Mozartu ovo je tek jedna od njih. No ovo nije priča samo o njemu već i o legendarnom finalu košarkaškog prvenstva Jugoslavije između KK Šibenke i KK Bosne. Dražen je tada imao oko 18 godina i bio je jedan od glavnih igrača svoga kluba te dokazao kako i mali nekada mogu biti najveći. Naravno mislimo na Šibenku, klub iz istoimenog grada, nastao 70ih godina prošlog stoljeća a svoje najsjajnije trenutne doživljava 80ih godina upravo za vrijeme igranja Dražena. Potpuno predan košarci i treningu svoj debi za prvi tim ostvario je već sa 15 godina. U dvorani pod Baldekinom je vježbao dan-noć.

Tih godina uz Dražena imala je i drugih sjajnih igrača. Nije ih on sam mogao voditi do dva Finala Kupa Radivoja Koraća te do finala prvenstva Jugoslavije. Tu su još bili Macura, Marelja, Predrag Šarić (Dariov otac), Ivica Žurić te drugi. Oba ta finala Kupa Koraća su izgubili od francuskog Limogesa. Osim vrlo dobrog tima tu je bila i prepoznatljiva fanatična šibenska publika koja je svojim povicima „Ši-Ši-Šibenka“ gurala svoje košarkaše naprijed.  

Sezona je 1982/83. Igra se jedno od najneizvjesnijih prvenstva bivše države. Prvenstvo je bilo završeno a pitanje je bilo hoće li novi prvak biti „papirnati“ ili stvarni. Te sezone Šibenka je zavšila prva u prvenstvu te je u playoffu išla na četvrtoplasiranu Zvezdu. Tadašnje finale igralo se na dvije pobjede a kako je svaka ekipa došla do pobjede na domaćem terenu igrala se treća odlučujuća utakmica. Domaćin je bio Šibenik zato što je regularni dio prvenstva završio na prvome mjestu.  Tu utakmicu „superfinala“ bolje je otvorio klub iz Sarajeva te su dugo vremena držali vodstvo. No fanatična šibenska publika bila je neumorna. Šibenka je malo po malo stizala prednost Bosne. Tih godina navijanje publike i dvorana na Baldekinu bili su česta meta mnogih komentatora te se znao čuti termin „košarkaški terorizam“.  Šibenčani su se našli uvrijeđenima zbog takvih izjava. Jedan od novinara se pitao kako će to malo „misto“ predstavljati olimpijske pobjednike u Kupu Šampiona te da će narušiti ugled reprezentacije. Sljedeće godine u Sarajevu su se igrale zimske OI te je za promidžbu Sarajeva bilo bitno da sarajevski klub sljedeće godine igra košarkašku Ligu Prvaka. 

-transparent navijača Šibenke "Nismo teroristi"

Za SN reviju 1983. predsjednik općinske skupštine mr. Dane Sekso je rekao: „-Mi smo pjevali, pjevali, pjevali. Nitko nije rekao lošu ili opasnu riječ. Pjesmom smo izražavali ljubav, i nije bilo mržnje ili zloće. Mi smo poštivali tuđu ljubav, pokušavali biti realni i umjereni; koliko je to bilo moguće, i zato ta ljubav za košarku nije trebala nikoga smetati, i zato je ogromna i neprocjenjiva vrijednost košarke za Šibenik.“

Na koncu utakmice dogodila se prava košarkaška drama ne zapamćena na ovim prostorima. Dvije sekunde prije kraja Bosna je vodila 82:81. Šibenka je imala napad za pobjedu, tukao je Dražen Petrović a sudac Ilija Matijević sudio je prekršaj za domaćina odnosno Šibenku. Još jedna situacija koja govori koliko je Dražen bio veliki igrač. Sa svojih 17ak godina nije se libio uzeti posljednji šut za pobjedu. Prosvjedi iz Bosne su bili veliki ali slobodna bacanja su se ipak izvodila.  Dražen je oba bacanja pretvorio u poene te je klub iz Šibenika poraz pretvorio u pobjedu.

Jedan detalj prije finalne utakmice vezan za Dražena. Samo jedan dan prije povijesne utakmice između Šibenke i Bosne Dražen Petrović imao maturalnu večer. Brat Aco iz Zagreba mu je poslao bijelo odijelo, a trener Đurović dao dozvolu da ostane do ponoći, ali Dražen na proslavu nikad nije otišao. Kada su ga upitali zašto Dražen je odgovorio: "Maturalni ples, znam, jedan jedini u životu. No nisam htio ništa riskirati. Košarkaško je prvenstvo počelo još u listopadu , a treninzi znatno ranije. Zamislite da sam zbog dva-tri pića, neizbježna u takvom slavlju, i slabo prospavane noći, devalvirao nemali uloženi trud cijele momčadi!?"

Iz KK Bosna su uložili velike žalbe. Sporne su bile dvije situacije da li je prekršaja uopće bilo i to da su dvije sekunde već bile prošle. Udruženje prvoligaša je reagiralo i donijelo odluku da se utakmica poništi te da se mora odigrati nova majstorica. Žalbe iz Sarajeva su bile uspješne. Ali nova utakmica bi se odigrala negdje drugdje pošto je Baldekin bio suspendiran. S time se složilo i predsjedništvo košarkaškog saveza. Da sve bude smješnije tadašnji predsjednik saveza Tupurkovski je podjelio pehar i medalje košarkašima Šibenke. Izljubio se sa svim igračima osim sa Draženom od kojega je okrenuo glavu. Šibenčanima je ostavljena mogućnost da se žale u roku od 3 dana. Oni su to i uradili ali su u svome priopćenju rekli da ukoliko žalba ne bude prihvaćena nemaju namjeru vraćati pehar i medalje. Šibenka ni u kome slučaju neće igrati novu utakmicu jer je apsurdno da opet osvajamo ono što smo na parketu već osvojili regularno.

-isječci iz tadašnjih novina

Tadašnji predsjednik Šibenke za novine je izjavio kako za njega ništa nije bilo sporno. Kazao je da je pogledao snimke i kako su mu vještaci koji se bave košarkom rekli da je sve bilo uredu.

U Novome Sadu je priređena fešta za košarkaše Bosne koja je istrčala na teren pred nekoliko stotina svojih navijača. Šibenčana nije bilo tako da utakmica nije odigrana već je registrirana 20-0 i Bosna je proglašena prvakom.

Danas sve to izgleda kao lijepa nostalgična priča ali tada je mnogo suza proliveno zbog male Šibenke koja je izgubila spor protiv moćnije i utjecajnije Bosne. Režimska pobjeda Bosne dok je Šibenčanima nepravedno oduzet naslov.

KK Šibenka mali klub u košarkaškim okvirima ali najveći u srcima Šibenčana. Klub je to koji je iznjedrio Dražena ali i mnoge druge dobre košarkaše. Klub koji je dokazao da i mali mogu biti veliki. Klub koji je ugašen 2010. zbog financijskih problema ali i iste osnovan novi GKK Šibenik nasljednik njene tradicije i povijesti.    

Mnogo problema nakon utakmice je imao sudac Ilija Matijević. On je označen kao prvi krivac. On je tada bio najbolji sudac. Odluka da svira faul na Draženu promjenila je ne samo njegovu karijeru već i život. Nakon te utakmice mnogo toga lošeg se moglo pročitati o Iliji. „Večito sporan“ i „narcisoidan“ smo su neki od naziva za spomenutig suca. Očito je da su tadašnje novine bile naklonjene Bosni i tome da se utakmica ponovi. Očito je da nekome nije odgovaralo da Šibenka bude prvak. Tko zna iz kojeg razloga ali takva su to bila vremena i razne igre su bile u igri.

“Ponovit ću to uvijek, u tim zadnjim sekundama utakmice u Šibeniku nisam napravio ni jednu jedinu pogrešku. Ni jednu. A predbacivali su mi svašta. Na sreću, snimka je pokazala da je sve bilo potpuno regularno. Svi su me se odrekli, bojali su se političkih sankcija. Nije bio uništen samo moj život, nego i životi članova moje obitelji. Preko noći smo zaradili stigmu neprijatelja, bili smo pod stalnim pritiscima i prijetnjama… Morate znati da su to ipak bila neka druga vremena, vremena u kojima vlast nije prezala ni od čega. Mnogi me i danas pitaju kako to da se o mom slučaju nije previše pisalo, no u to vrijeme sportski novinari iz hrvatskih medija nisu ni smjeli pisati o utakmici, sve je preuzeo Beograd. Naglašavam, Beograd, ne Srbija, da me netko krivo ne shvati. Savjest mi je bila mirna, dobro sam spavao zbog utakmice, ali nisam mirno spavao zbog silnih prijetnji i prozivanja. Govorili su mi da sam ustaša, pavelićevac, da će ubiti i mene i moju obitelj… Pazite, to je bila 1983. godina, dobro se zna što su tada u Jugoslaviji mogli napraviti Kos i Udba”, pričao je sudac Ilija Matijević.

Zahvale novinaru A. K. Karlinu za pomoć pri tekstu. Također hvala prijatelju Milošu na slikama i člancima iz tadašnjih novina i za kraj hvala prijatelju Juraju na skenovima sličica iz albuma „Košarkaši i košarkaški timovi Jugoslavije 1982-83“

-navijači KK Šibenke


-košarkaši KK Šibenke s peharom

Sličice iz albuma "Košarkaši i košarkaški timovi Jugoslavije 1982/83"
KK Šibenka:

-timska slika iz albuma bez Dražena

KK Bosna:

FRANCESCO TOTTI- THE KING OF ROMA

The King of Roma, Francesco Totti probably the most loyal footballer in history. Hi didn't won much trophies with Roma and he could played for much bigger clubs and he could lift much more trophies then he did. He stayed loyal to Roma where he played 25 seasons of senior football. He played almost 800 matches and scored more then 300 goals. He is most capped and top scorer in history of club. He won only one Serie A title, two Coppa Italia and two Supercoppa Italiana. During his young ages his mother refuse an offer from Milan.

He made his debut at the age of 16 under cocah Vujadin Boškov. He scored his first goal in 1-1 draw against Foggia. He played only 10 matches in his first two seasons of professional football. Under Carlo Mazzone Tottti begun to play more regulary. At the age of 22 Totti became the youngest Roma captain in Serie A. He was one of the key Roma players in his only Scudetto tittle. In that season he played 30 league matches and scored 13 goals. In next seasons he didn't enjoyed much success with Roma but he wasn't someone who was looking for glory. Roma was much important for him then any other club, trophies, Ballon d'Ors... He rejected Florentino Perez (Real Madrid boss) and couple of years ago in interview with France Football he said "If I had gone to Real Madrid I would have won three Champions, two Golden Balls and many other things, but I will stick with what I did. Fidelity is already a victory for me, it is not easy to stay 20 years in the same team.“ Once he also said winning one league title at Roma to me is worth winning 10 at Juventus or Real Madrid.

On international level Totti played “only“ 58 matches for Italy, scoring 9 goals. His first big torunament was EURO in 2000. During tournament he scored two goals and assiste for one goal. Italy finished as runner-up at that torunament after losing final from France.
No much success for Italy at WC 2002 and EURO 2004.
Probobly the most important trophy in Totti career is World cup title in 2006. Before the tournament Totti had injury problems but he recovered in time to join the Italian winning squad. Totti scored a late penalty winning goal over Australia in round of 16. Later they were better then Ukraine, Germany and France in final.
Totti retired from national team in 2007. 

FRANCESCO TOTTI, the beautiful story about loyalty, love and honesty.