RONALDINHO- PRIČA MOG DJETINJSTVA

Priča je ovo o sličici, o nekim sretnijim vremenima. Bila su to lijepa vremena. Prijenos La Lige na HRT—u što danas predstavlja znanstvenu fantastiku. El Clasico. Real protiv Barcelone a na terenu samo jedan igrač Ronaldinho. Ronaldinho u prodoru, valja jednoga igrača a lopta dolazi do Etoa koji zabija za 1-0. Dinjo prima loptu na centru. U brzom trku se sjurio prema golu Ikera Casillasa. Putem je prešišao Ramosa. Ostatak Realove obrane je nemoćan te zabija za 2-0. Mala čarolija onoga što je sve mogao napraviti s loptom. Kasnije se na toj istoj utakmici dogodio jedan od najvećih trenutaka u povijesti nogometa koji se i dan danas prepričava. Ronaldinho prima loptu na polovici Reala. Kako i kod prijašnjeg pogotka se u brzom trku sjurio ka golu. Ramos je opet nemoćan. Iskosa se našao oči u oči s Casillasom i zabija za 3-0. Casillas sliježe ramenima te kao da govori: „Što želite od mene da napravim?“ Cijeli Santiago Bernabeu se ustao na noge i zapljeskao za mene najvećem nogometašu ikada.

Sjećam se i Lige Prvaka te Ronaldinhovog gola Chelsiju sa ruba šesnaesterca. Utakmice su to za pamćenje, a dvoboji Barcelone i Chelsija su uvijek pružali puno neizvjesnosti. Nisam toliko simpatizirao Barcelonu koliko samog Ronaldinha a uvijek mi je Real bio nekako draži. Ali Ronaldinho je bio jedan on onih igrača kojeg ste morali voljeti ne bitno za koji klub navijali.  

Ronaldinho je za mene osobno najbolji igrač svih vremena. Oduševljavao je svojim potezima na terenu. Možda nije trajao mnogo ali i to malo je bilo dovoljno da uđe u legendu, da bude najveći ne samo za mene već i za mnoge ljubitelje nogometa diljem svijeta.

„Crni“ album Lige Prvaka za mene je najbolji i najdraži koji sam skupljao. Izašao je za 50-tu godišnjicu tog natjecanja. U albumu se našla većina najboljih klubova tih godina. Nije bilo Reala vjerojatno zbog nekakvih licenci.

Da se vratimo na priču. Iz tog albuma za mene je posebna sličica upravo Ronaldinha, idola mog djetinjstva. Vraćajući se iz škole naletim na par kuna te mi je jedna trebala da bih kupio paketić. Užicao sam prijatelja kunu koja mi je falila te mu rekao da može uzeti jednu bilo koju sličicu. Otvaram paketić a unutra On. Jedan jedini Ronaldinho. Naravno da mu ga nisam dao. Ma nema šanse pa to mi je najdraži igrač. Kako je moj prijatelj reagirao na to više se i ne sjećam. I dan danas smo prijatelji pa se vjerojatno nije puno ljutio. Sjećam se samo da se on sutradan u školi mijenjao za tu Ronaldinhovu sličicu te da je morao dati 15-ak drugih za njega. Vrijedio je puno tada Ronaldinho.

Što se tiče tog albuma više se i ne sjećam da li samo ga (ja i brat) popunili do kraja. Znam da je falila sličica Nedveda ili je upravo ona zadnja zalijepljena. Jedino u što sam siguran je to da nam ga je mama uzela kada se jednom naljutila na brata jer nije učio. Od tada ga nisam vidio. Vjerojatno je završio u smeću.

10-ak godina kasnije (na fakultetu) sam jednom kolegi napravio neki program a umjesto novaca mi je dao taj crni album lige prvaka u kojemu je falilo 10-ak sličica a između ostalog i Ronaldinhova. Popunio sam ga do kraja i sada ga imam. Album je super ali nije to onaj moj koji sam skupljao. Album u kojem je zalijepljena ona sličica Ronaldinha. Kako god. Lijepa su to bila vremena koji se sada sa sjetom sjećamo a i sa ponekom suzom. Barem ja. Vremena koja će zauvijek ostati u našim srcima.