DINAMO- POBJEDNIK KUPA VELESAJAMSKIH GRADOVA 1967.

Momčad sa uzvratne utakmice finala u Leedsu (sličica iz albuma Calciatori Panini 1968/69)

Stoje: Zambata, Škorić, Gračanin, Blašković, Belin, Pirić

Čuče: Rora, Čerček, Brnčuić, Ramljak te Gutzmirtl

Za one koji ne znaju valja ispričati malo o povijesti Kupa velesajamskih gradova. Kup velesajamskih gradova (eng: Inter-Cities Fairs Cup) je bilo međunarodno europsko nogometno natjecanje osnovano 1955. (iste godine kada i Kup Prvaka odnosno Liga Prvaka). Ideja o osnivanju je nastala od Švicarca Ernsta Thommena, Talijana Ottorina Barassija te Engleza Stanley Rousa. Svi oni su bili dio nogometnog svijeta. Ideja je bila da u natjecanju sudjeluju gradovi u kojima su se održavali sajmovi: Basel, Birmingham, Frankfurt, Beč, London, Milan, Zagreb... Kasnije se format mijenja te su mogli sudjalovati i drugi gradovi odnosno klubovi pa su tako iz bivše države uz Dinamo sudjelovali Hajduk, Zagreb, Trešnjevka, Crvena Zvezda, Partizan, Vojvodina, Željezničar... U počecima su također nastupale gradske reprezentacije Londona, Zagreba, Beograda, Novog Sada... Prvo izdanje ovog kupa igralo se kroz tri sezone a drugo kroz dvije. U svim kasnijim izdanjima igrala se samo jedna sezona. Prvi pobjednik te ujedno i najuspješnija momčad je Barcelona. Ukupno je osvojila 3 titule. Zadnje izdanje KVG-a održano je u sezoni 1970/71. Pobjednik je bio engleski Leeds. Nakon toga natjecanje odali pod okrilje UEFE te dobiva naziv Kup UEFA (danas Europska Liga). Iako UEFA na priznaje KVG pod europske rekorde na njihovim stranica se može pročitati kako je ovaj kup preteća UEFA Kupa te spominje uspjehe Barcelone odnosno Leedsa kao prvog engleskog kluba koji je osvojio ovaj trofej. Ukupno su KVG osvajalo devet različitih klubova: Barcelona, Roma, Valencia, Zaragoza, Ferencvaros, Dinamo, Leeds, Newcastle i Arsenal. Nekoliko mjeseci kasnije, nakon odigranog zadnjeg izdanja 1971., odigrana je utakmica između prvog osvajača Barcelone te zadnjeg Leedsa kako bi odlučili kome trofej ide na čuvanje u trajnosti. Barcelona je pobijedila tu utakmicu 2 naprema 1.

Prije nego krenemo pričati o Dinamovoj šampionskoj generaciji iz 1967. valja napomenuti da je Dinamo bio i u finalu 1962/63. Te sezone Dinamo je na putu do finala izbacio Porto (2-1), belgijski Union Saint-Gilloise (2-2 u dvije utakmice 3-2 treći susret), Bayern Munchen (4-1) te mađarski Ferencvaros (3-1). Tada još nije vrijedilo pravilo gola u gostima tako da se protiv belgijskog Gilloisea igrala treća utakmica na neutralnom terenu. Susret se odigrao u Linzu a Dinamo je već u prvih 20-ak minuta gubio 2-0 ali je uspio doći do senzacionalnog preokreta. U finalu ih je čekala Valencia. Prvi susret igrao se u Zagrebu. Iako je Dinamo poveo golom Zambate, Valencia je uspjela da okrene rezultat te je pobijedila sa 2-1. Valencia je slavila i u drugom susretu te s ukupnih 4-1 obranila titulu iz prethodne sezone. Za Dinamo su te sezone igrali: Škorić, Zambata, Kobeščak, Jerković, Lamza, Marković, Belin, Perušić, Ramljak... Neki od tih igrača su kasnije Dinamo predvodili do naslova KVG-a 1967.

Dinamo 1962/63

Ove godine obilježava se 50 godina od Dinamovog osvajanja Kupa velesajamskih gradova. To je bio prvi europski trofej kojeg je osvojila neka momčad iz Jugoslavije te do danas jedni hrvatski europski trofej. Na putu do povijesnog slavlja padali su Spartak Brno, Dunfermline, Dinamo Pitesti, Juventus, Eintracht te Leeds u finalu. No krenimo redom.

Dinamo je te sezone igrao na čak 4 fronta. Uz jugoslavensku ligu i kup nastupali su u Kupu velesajamskih gradova te Mitropa kupu. U prvoj rundi KVG-a Dinamo je izvukao češki Spartak Brno. Prva utakmica odigrala se 28. rujna u Brnu. Dinamo je jako loše otvorio svoj put prema naslovu. Porazom 2-0 uz dva jeftino primljena gola. Tadašnji trener Branko Zebec bio je ljut na igrače. Završio je trenersku školu u Kolnu a Nijemci ne dopuštaju ništa osim profesionalnosti i maksimalne ozbiljnosti u svakoj utakmici što on od svojih igrača u Brnu nije dobio. Uslijedio je uzvrat na Maksimiru. Dinamo je uspio nadoknaditi čeških 2-0 golovima Zambate i Jukića. U produžecima je Kiš promašio penal, a kako do kraja nije bilo promjene rezultata uslijedilo je bacanje novčića.

Legenda kaže da je Dinamov kapetan Slaven Zambata, čim je sudac bacio novčić u zrak, viknuo: “Skačite, dobili smo!” Legenda također kaže da nitko nije vidio na koju je stranu pao novčić. -Mene su kasnije zezali da sam sucu uvalio novčić s dvije iste glave i nisam mogao promašiti! Prije utakmice, na centru, birali smo strane. A kako mi je klađenje u krvi, kad se baca novčić, uvijek odaberem - glavu. Prvi put sam taj dan odabrao pismo i izgubio. Nije važno, rekao sam, svejedno je na koju ćemo stranu. Dolaze produžeci, ponovo se baca novčić, kažem - nije važno i opet odaberem pismo! I opet izgubim! No, dolazi ‘stani-pani’, odlučuje se tko će u drugo kolo. Napetost je velika, kroz glavu mi prolazi - što odabrati? I opet - pismo. Baca se novčić, ali je ‘zapeo u blatu’. Došlo je do gužve, sudac uzima novčić i odlazi na atletsku stazu. Okružili smo suca, on baca, mi vičemo ‘pismo, pismo je palo’, počinje opće veselje... Danas se ta “Tajna Zambatinog novčića“ povezuje s Dinamovim prokletstvom jer od tada nisu dočekali proljeće u Europi. (Zambata u intervjuu za Jutarnji List).

Česi su kasnije na svečanoj večeri u Esplanadi rekli: “Možda ste nas prevarili, ali mi se ionako ne bismo mogli oduprijeti škotskom Dumfermilneu.“ Dakle Dinama je u sljedećoj rundi čekao škotski Dumfermilne sa slavnim Alexom Fergusonom. Prva utakmica se odigrala u škotskoj a Dinamo je i nakon nje bio u zaostatku dva gola. Nakon primljenog gola Dinamo uspijeva doći do preokreta golovima Gutzmirtla i Zambate. Edwards s 11 metara pogađa za 2-2 dok Ferguson dvama pogocima postavlja konačnih 4-2.

Uzvrat se igrao tjedan dana kasnije. Dinamo je kao i u prvome kolu uspio nadoknaditi zaostatak od dva gola. Dinamov heroj je bio Slaven Zambata koji je donio pobjedu od 2-0 te zbog golova u gostima donio prolazak u treću rundu. Ovom pobjedom Dinamo je osigurao proljeće u Europi.

Između druge i treće runde KVG-a Dinamo je izbacio Mian u Mitropa kupu. Milan je tada u sastavu imao igrače poput: Schnellingera, Trapattonija, Rivera, Amarilda... Polusezonu je završio na trećem mjestu sa istim brojem bodova kao i Partizan te četiri manje od Sarajeva. U veljači 1967. Dinamo je igrao prijateljsku utakmicu protiv Celtica. Plavi su šokirali Glasgow pobjedivši Celtic s 1-0. Dinamovi igrači su ispraćeni s pljeskom nakon kraja utakmice. Valja napomenuti da je Celtic te sezone osvojio tadašnju Ligu Prvaka što daje dodatnu težinu Dinamovoj pobjedi. Dinamo je tada sasvim sigurno bio među najjačim momčadima u Europi.

Dinama je u osmini finala KVG-a čekao Dinamo, rumunjski Dinamo Pitesti (danas Arges Pitesti). Dinamo je i u trećem kolu KVG-a svoju prvu utakmicu igrao u gostima. Ovog puta s puno boljim uspjehom. Svog imenjaka su pobijedili s 1:0. Jedini strijelac je bio, a tko drugi nego Zambata. Uzvratni susret Dinamo je morao igrati bez svog najbolje igrača, Zambate, koji je zadobio ozljedu u kup utakmici protiv Sarajeva. U iznimno tvrdom uzvratnom susretu Dinamo je uspio sačuvati prednost iz prve utakmice. Utakmica je završila bez pogodaka. Gosti iz Rumunjske su bili nepoznanica ali rezultati iz dvije utakmice sugeriraju da je to bila dobra i tvrda momčad koja zaslužila svako poštovanje. U prve dvije runde su izbacili Sevillu i Toulouse.

Već ranije se znalo da Dinama u sljedećoj rundi čeka pobjednik susreta Juventus – Dundee Uniteda. Nakon prvog susreta i Juveove pobjede u Torinu od 3-0 znalo se da će igrati protiv talijanskog giganta. No prije prvog susreta koji se igrao u Torinu Dinamo je još trebao odigrati 6 natjecateljskih utakmica, 4 u prvenstvu te dvije protiv Austrije iz Beča u Mitropa kupu. Austrijanci su ih izbacili s ukupnih 4-3. Na kraju mjeseca ožujka dočekan je i taj veliki susret sa Juventusom. Juventus se vrlo lako prošetao do četvrtfinala te je bio i favorit u ovome susretu te prolazak u polufinale nije dolazio u pitanje. Međutim pitalo se nešto i Dinama. Sjajnim postavljanjem na terenu Dinamo je uspio ostati neporažen. 15 minuta prije kraja su i vodili sa 2-1. Ali nakon samo četiri minute konačnih 2-2 postavio je Stacchini. Konačni rezultat iz Torina sugerira da je Dinamo ostvario veliki uspjeh te da je napravio veliki korak prema polufinalu. Dinamovi najbolji igrači iz te utakmice su bili Jukić, Ramljak te Lamza. Sva trojica su dobila ocjenu 8 u tadašnjim Sportskim Novostima. Hrvoje Jukić je zabio oba gola za Dinamo. Već nakon prve utakmice i sjajne Dinamove predstave talijanski su novinari bili skeptični uoči uzvrata. Zaigra li Dinamo kao i u prvoj utakmici Juventus nema što tražiti. Krasnodar Rora je kasnije izjavio da ga ja trener Zebec kaznio sa 100 000 dinara, što su onda to bile dvije njegove plaće jer kod 2-1 nije zabio gol. Uzvrat na Maksimiru odigran je 3 tjedna kasnije. Za razliku od prve utakmice na kojoj se skupilo oko 8000 gledatelja, Maksimir je pohodilo oko 35000 ljudi. Dinamo je u potpunosti nadigrao Bianconere te odnio visku pobjedu sa 3-0. Tadašnje Sportske Novosti su pisale: -“Plava zvijezda ugasila zlatnu“; -“Plavi ciklon je prošao“; -“Maksimir doživio veliki spektakl“... Razočaran igrom Juventusa je bio i legendarni talijanski izbornik Vittorio Pozzo: “Juventus u posljednje tri godine nije primio tri gola na međunarodnoj utakmici a u Zagrebu je toliko nadigran da je rezultat još i povoljan za nas.“ Strijelci za Dinamo su bili Novak, Mesić i Belin. Juventus je nadigran u svim segmentima igre.

Sljedeća stanica njemački Eintracht Frankfurt. Eintracht je tih godina bio jedan od najjačih njemačkih klubova. Te godine član kluba iz Frankfurta je bio bivši igrač Partizana Fahrudin Jusufi te Jurgen Grabowski tadašnji njemački reprezentativac. U prvoj utakmici, igranoj u gostima, Dinamo je doživio debakl te je poražen sa visokih 3-0. Grabowski iz penala zabija za 1-0, Bectholda dodaje drugi a Sotz treći pogodak. Izgledalo je da su Plavi došli do kraja svoga puta KVG-a. Eintracht je s jednom nogom bio u finalu.
Branko Zebec: “Protivnika respektiramo, ali ništa nije nemoguće. Nije nemoguće da se mi plasiramo u finale.“ Tako je prije uzvratne utakmice polufinala pričao trener Dinama. Uzvrat na Maksimiru opet je pohodilo 30ak tisuća gledatelja. Dinamo je krenuo furiozno i već nakon 15 minuta je imao 2-0. U samo dvije minute dva gola: 14' Zambata te Novak 15'. Sada je sve bilo otvoreno te su i Nijemci krenuli igrati ofanzivnije. Nakon dva vrlo rana gola na treći koji bi osigurao produžetke trebalo je čekati sve do 87' minute. Centaršut Belina je niskim udarcem pogodio Gutzmirtl. U 102. minuti produžetka srušen je Lamza i sudac je pokazao na 11 metara. Mirnoću prilikom izvođenja je pokazao Belin te je zabio za konačnih 4-0 i prolazak u finale. Nakon 120 minuta dramatične borbe Dinamo eliminirao Eintracht. Utakmica je ušla u antologiju i bit će zapisana kao jedan od najvećih preokreta u njihovoj povijesti. Tadašnji pomoćni trener Eintrachta je bio Ivica Horvat (bivši nogometaš Dinama) koji će kasnije biti sretan što je njegova momčad ispala. Svima će ta pobjeda i slavlje nakon nje biti urezano u sjećanja osim Stjepanu Lamzi, najvećem pehistu te večeri odnosno sljedećeg jutra. Slavlje je potrajalo do dugo u noć. Sljedeće jutro se Lamza budi i odlazi u obližnji bar te počinje piti. Kada su se probudili ostali suigrači i vidjeli u kakvom je stanju brzo su ga odnijeli u sobu i zaključali da ga drugi ne vide. Lamza se kasnije probudio u pijanom/mamurnom stanju te pošto nije mogao izaći na vrata otišao je na balkon. Pao je sa balkona te udario u beton. Odmah je odvezen u bolnicu gdje je ostao 40 dana. Tamo mu je ustanovljena fraktura glave te da mu je uništen živčani sustav. Vratio se nogometu ali nikada nije bio onaj stari.

Uslijedilo je veliko finale. Ali došlo je do trenerske promjene. Zbog neslaganja sa upravom kluba Zebec je otišao a njegov posao je morao dovršiti upravo Ivica Horvat. Prva utakmica se igrala u Zagrebu. Momčad Leedsa je bila puna reprezentativaca a trenirao ih je legendarni Don Revie. Prva utakmica je bila vrlo važna za Dinamo jer nije bilo mjesta za pogrešku dok su Englezi ipak imali uzvrat pred svojom publikom. Igrači Dinama su bili vrlo optimistični uoči utakmice. Bili su uvjereni da ako im daju dva gola da ih mogu očuvati u uzvratu. Najbolji igrač Leedsa je bio Jack Charlton. Svjetski prvak iz 1966. Osim njega još petorica ih su igrala u reprezentacijama otočkih država. Finale je privuklo veliki broj gledatelja te mnogo nogometnih stručnjaka. U prvih četrdesetak minuta vidjeli smo blijedu dominaciju Dinama. Svaki njihov pokušaj zaustavila je sjajno postavljena obrana Leedsa. Na prvi pogodak čekalo se do 39. minute. Pirić je centrirao a Čerček glavom zabija za vodstvo Dinama. Na poluvrijeme se otišlo s tih 1-0. Dinamo je i u drugom poluvremenu napadao u podršku gromoglasne publike. Na novi pogodak čekalo se do 59. minute. Zambata je projurio po desnoj strani te ubacio u sredinu. Akciju je pratio Rora te zabio za 2-0. Pogodak Rore podigao je samopouzdanje Plavih. Iako je Dinamo napadao rezultat se do kraja utakmice nije mijenjao. Stvorili su lijepu prednost za uzvrat koji se igrao tjedan dana kasnije. Iz Leedsa su bili razočarani prvim susretom ali je trener najavio da će u revanšu krenuti u juriš. Uzvratna utakmica protekla je su velikoj dominaciji Leedsa. Leedsovi igrači su stalno jurišali prema Škoriću te centrirali visoke lopte. U 50. minuti su i uspjeli doći do gola međutim sudac ga je poništio zbog prekršaja na golmanu. Uzalud se Charlton veselio. Sav taj trud engleza završio je bez golova te je Dinamo uspio obraniti prednost iz prve utakmice. Pehar u ruke Dinamovu kapetanu Zambati je predao tadašnji predsjednik FIFE Stanley Rous. Tom pobjedom Dinamo se zlatnim slovima upisao u povijest jugoslavenskog odnosno hrvatskog nogometa. Po povratku u Zagreb s igračima je slavila masa navijača.