Svaka je smrt teška i okrutna, duboko nesretna u svojoj
besmislenosti. Neočekivana smrt koja ledi razum bližnjima i prijateljima pojava
je od koje strahuje svako živo biće. I svi se s time neprestano suočavamo. Bolujemo
i žalujemo, pritom preživljavamo unutarnjim snagama koje izvlačimo tko zna
otkuda.
Odlazak Hrvoja Ćustića,
mladića koji je igrao nogomet i smrtno stradao u borbi za loptu, bio je još
jedan ispit naših unutarnjih snaga. Kako razumjeti, kako objasniti nagli
odlazak dragog momka koji se nikad nikome u životu nije zamjerio? Kako
protumačiti da netko ima toliki peh da ga zahvati takva nesreća?
Hrvoje Ćustić bio je hrvatski nogometaš, rođen 21. listopada 1983. Prve seniorske korake napravio je u rodnom Zadru. Bio je talentirani nogometaš koji je igrao na poziciji lijevog bočnog ali povremeno i u napadu. U mlađim uzrastima igrao je za Hajduk. Osim za Zadar igrao je i za Zagreb te kratko za Međimurje. Igrao je i za mlade selekcije Hrvatske. U-20 i U-21.
Svoj prvi gol na HNL travnjacima zabio je 13. travnja 2002. Zadar je dobio TŠK-a 7:1 a Hrvoje je zabio šeti gol Zadra. Nakon ispadanja Zadra u drugu ligu odlazi u NK Zagreb. U prvoj sezoni zabio je dva pogotka dok se u drugoj i nije baš naigrao pored Marija Mandžukića i Krune Lovreka. Iz Kranjčevićeve prelazi u Međimurje u kojem ostaje samo mjesec dana te se vraća u matični Zadar. Ukupno je zabio 9 golova na HNL travnjacima a jednoga je dao i Dinamu na Maksimiru u porazu svog Zadra 5:1.
Za vrijeme igranja u mladim selekcijama Hrvatske trener mu je bio Slaven Bilić a igrao je zajedno sa Eduardom, Modrićem, Ćorlukom...
-Hrvoje u kadetima Hajduka (izvor)
Nažalost njegov talent i želja za nogometom ugašeni su
prerano. U prvenstvenoj utakmici protiv Cibalije udario je u betonski zid. Od
udarca je zaradio teške ozljede glave, mozga te frakturu lubanje. Te iste
večeri hitno je operiran međutim stanje se pogoršalo i njegov mladi život se
ugasio 3. travnja 2008. Hrvoje je bio vedra osoba i pozitivna u svakoj životnoj
situaciji. Cijeli život je bio izraziti profesionalac i živio je nogomet 24
sata na dan. Bio je dobra osoba, šaljivčina, omiljen u društvu a i u klubu su
ga svi voljeli. Danas Hrvoje može biti uzor mnogim mladim igračima.
Da li se ova tragedija
mogla spriječiti pitanje je na koje vjerojatno nikad nećemo dobiti odgovor.
'Napustio nas je jedan velik čovjek, velik igrač, velik
sportaš. Svima nam je teško', rekao je tada Hrvoje suigrač Jakov Surać.
- Sin, dijete, igrač, suigrač, osoba koja je bila spremna
za ženidbu, prijatelj, znanac... bio je do kraja predan i odan obitelji,
suigračima, nogometu, tadašnjoj djevojci, prijateljima – kaže Ferdo Milin
također Hrvojev tadašnji suigrač.
Slaven Bilić tada je
rekao: "Jedino što mogu reći je
da sam tužan, beskrajno tužan. Nadao sam se do zadnjeg trenutka oporavku, bilo
kakvom poboljšanju. Bio sam u kontaktu s liječnicima i obitelji i vjerovao sam
da nas Hrvoje ipak neće napustiti i otići bez pozdrava. Nažalost završilo je
najgore, ugasio se jedan mladi život i tek kada nas pokose ovakve tragedije,
kada ti se ovakve stvari urežu srce, shvatiš koliko je sve drugo nevažno".
Danijel Subašić uvijek se sjeti Hrvoja te ispod dresa
nosi majicu s likom Hrvoja i natpisom zauvijek.
- Danijel i Hrvoje skupa su odrasli i počeli igrati nogomet. Doista su
bili kao braća i zato sam Danijela oduvijek doživljavao kao svog sina. Hrvoje
je bio stariji, bio mu je čak i uzor, zato ga Danijel toliko poštuje i voli.
Eto, igrom sudbine, i tu zadnju loptu koju je Hrvoje pokušao dohvatiti na
utakmici s Cibalijom ispucao je Subašić s gola Zadra- Svetko Ćustić, Hrvojev
otac.Pokojnog Ćustića uvijek se sjete i navijači Zadra, Torando.
Mladosti najlipša balunom pisana
Slika i krunica od tebe ostala
Lopta je čarobna koju si volija
I trava zelena meka ti postelja
Od ranoga ditinjstva tebe je željela
I sebi anđela gospa je uzela
Sa zelenih livada, tebe je voljela
I svoga Hrvoja gospa je uzela
Sutra je nedilja, idemo gledati
11 lavova sa zadarskih stanova
Al samo ću viditi ja 12-og anđela
Što sa loptom leti tu i bdije nad njima
I sad neka prestanu sve suze padati
Jer anđele nebeske ne treba žaliti
Od ranoga ditinjstva Tebe je željela
I sebi anđela gospa je uzela
Sa zelenih livada, tebe je voljela
I svoga Hrvoja gospa je uzela
Sva dica sa stanova pamtit će Hrvoja
I srce ratnika što je sebe za poklon da…
Ali samo ću vidjeti ja uz 11 lavova
12-og anđela što bdije nad njima
12-og anđela što bdije nad njima
12-og nađela zadraskih stanova
No comments:
Post a Comment